Na današnji dan 15.aprila 1979,katastrofalni zemljotres jačine preko 9 stepeni Merkalijeve skale,sa epicentrom u moru, pogodio je crnogorsko primorje.
Preko sto ljudi je izgubilo život,a u Baru,najviše,njih 48-oro.Bilo je na stotine povrijedjenih.Hiljade ljudi je ostalo bez doma,hrane ,odjeće,vode.Stihija je na trenutak paralisala život.
Piše: Vasilije Lalošević
Zemljotres je napravio pravu pustoš,i uništeno je sve ono što je ljudska ruka decenijama i vjekovima stvarala.Pojedini primorski gradovi potpuno su promijenili svoj izgled.Ruševine,patnja,bol,plač,odjekivali su našim primorjem,ali ,nadu,i vjeru da se mora ići naprijed,i da se posledice stihije,moraju zauzdati,ništa nije moglo zaustaviti.Vrlo brzo tu katastroficnu situaciju, zamijenila je ljudska solidarnost,nevjerovatna energija i zanos da se stanje mora dovesti,makar,priblizno normalnom.
Dostojanstva,solidarnosti,discipline i odgovornosti,nikada nije manjkalo ljudima sa ovih prostora ,ali su ove vrline naših ljudi , tada došle do punog izražaja. Ona velika zemlja,najljepša zemlja,sredjena zemlja,SFRJugoslavija,demonstrirala je svoju solidarnost , moć,organizovanost i znanje,i pomoć je počela da stiže.Živjelo se ,i radilo tada po principu ,"svi za jednog,a jedan za sve',i uz takav način života,sve se lakše moglo prebroditi.Ljudske živote i bol njihovih najmilijih, niko nije mogao vratiti,ali je ostalo sjećanje na bratsku ljubav i solidarnost,kakvu danas,u ovim ludim vremenina, teško možemo vidjeti,ikoje mladje generacije nisu zapamtile.Stoga se danas ,sa pijetetom sjećamo žrtava,i svih divnih ljudi,ma od kuda su dolazili,koji su pritekli u pomoć.Da sadašnje generacije zapamte,a da se mi svi ,kao društvo prisjetimo one Njegoševe:"U dobru je lako dobar biti,na muci se poznaju junaci:".
Crna Gora je suviše mala da bi je razjedale podjele,sujeta,svadje,pizme,pohare,a vrijeme neumitno teče,i krajnje je vrijeme da se svi vratimo osnovnim principima ljudskog bivstvovanja i solidarnosti,koje smo ,izmedju ostalog,na izvanredan način demonstrirali ,te 1979.godine.
