"...zahvaljujući osvajanjima i pljačkanjima pokorenog naroda, Cezar je svojim vojnicima omogućio bogaćenje jer je svaki dobijao određeni postotak plijena.
Sve su to bili razlozi Cezarove velike popularnosti među vojnicima koji su mu bili iznimno odani, jer je u ono vrijeme odanost (vojsko)vođi bila važnija nego odanost državi."
(iz biografije Gaj Julija Cezara)
Bio sam odlučan u namjeri da sve vrijeme ostanem u lokalnom ataru ali me je Master of puppets (Gospodar lutaka) u cezarovskom maniru PANEM ET CIRCENSES (Hleba i igara), naveo na sasvim drugu stranu, dajući mi šlagvort za drugačiji ugao svojom gromoglasnom objavom: Neka igre počnu!
Imenovanjem izvjesne osobe , u narodu (pre)poznatom kao D.P., za ambasadora Crne nam Gore u dalekom PRC-u, Master of puppets (u daljem tekstu Mop) je svojim klo(v)novima poslao više nego jasnu poruku; da će svako ko bude igrao za Vođu biti nagrađen i da on usluge ne zaboravlja.
I nije nesretni i opskurni D.P. ovdje uopšte bitan, štaviše, potpuno je nebitan, baš kao što je bio nebitan i sve vrijeme svog političkog angažmana. Bitne su hiljade poštenih a prevarenih ljudi koji su svojim glasom, djelovanjem i sredstvima, vjerovali u opozicionu ideju koju je deklarativno zastupala ta politička grupacija, a najbitnija poruka kojom Mop javno vrši pritisak na samom početku izborne kampanje. Isto je i sa još jednom aktuelnom grupicom političkih prevaranata i trgovaca kojom ću se pozabaviti nešto kasnije.
A naš Milius, opsjednut matricama pravog Cezara, Juliusa, na fonu čuvene DIVIDE ET IMPERA (podijeli/zavadi pa vladaj) proizvede nove podjele i sa njima nove strančice, što mu od svega, za ovih 30 godina, izgleda, najbolje ide. Nesumnjivo je da, kad god se nađe "u konopcima", za vrijeme dok mu se odbrojava, Mop pronađe način da dođe do kiseonika, stane na noge i uzvrati udarac, iako je taj udarac obično ispod pojasa.
Posle jasne poruke Mopa politička berza je eksplodirala. Emisari minornih strančica, sa svojim liderčićima, razletjeli su se na sve strane ne bi li sebi i svojima obezbijedili mjesto na Lutkarevoj sceni, ili bar u njegovom pozorištu.
U barskom parlamentu dvije godine (od četiri) je držala vlast koalicija koja nije bila izborna volja građana već proizvod najprizemnije političke trgovine. Ne možemo, dakle, govoriti o interesu građana Bara već isključivo o interesu određenog broja građana. Danas nam ti isti, politički trgovci, koji su ne tako davno pronevjerili izbornu volju birača, obećavaju prosperitet i boljitak za sve. E pa, neće moći. Nismo baš toliko kratkog pamćenja gospodo još uvijek aktuelni odbornici. Nećemo biti zatočenici vaših ličnih interesa.
Koliko god, čini se s pravom, spočitavali nekadašnjem jedinstvenom SDP-u predugačko saučesništvo i žmurenje na pohare jedine naše Crne Gore, toliko se mora pohvaliti politička trezvenost da se u jednom trenutku iz tog ludila izađe, ma koliko po njih bilo bolno napuštanje ugodnih fotelja i pozicija. Onaj drugi dio, koji zarad ISKLJUČIVO sopstvene koristi nije želio da se povinuje novom kursu partije, a sa zajedničke liste je ušao u lokalni parlament, sebe , bez imalo skrupula i samouvjereno moralno, naziva jedinim baštinicima socijaldemokratske ideje na ovim prostorima i činiocima buduće vlasti.
O tempora, o mores!
Zar politički preletači da govore o idejama?! Zar oni koji su svoje pozicije stekli političkom trgovinom nauštrb većine građana Crne Gore imaju obraza da nekom nešto obećavaju, nude? Kakva su ovo došla vremena? Oni koji se pozivaju na multikonfesionalnost najkonkretnije dijele građane Bara i Crne Gore. Etiketirani trošenjem državnog novca u partijske svrhe, obilježeni nepotizmom ništa manje od najveće političke partije u državi. Pitam se kakvi to roditelji svoju tek punoljetnu djecu šalju u redove ovakvih ljudi. Koji je njihov lajt motiv? Bržim i lakšim putem do uspjeha? Do radnog mjesta ili povoljnijeg kredita? Nesumnjivo je da imaju primjer u nosiocu liste koji je svog naslednika visoko pozicionirao, opet političkom trgovinom a nikako kvalifikacijom, dok stotine drugih, sa završenim validnim školama, trunu na Birou rada godinama, ne želeći da trguju svojim znanjem i dostojanstvom. Nesposobni ili nepodobni?!
Isto važi i za manjinske narode i njihove predstavnike u lokalnom parlamentu. Ogorčena je većina njihovih sunarodnika jer jasno vide da ih vodi isključivo lični interes. Briga o zajednici je samo lijepa priča i dekor uoči svakih izbora.
Ono što svi pokušavaju da izguraju u prvi plan tokom ove kampanje je podmlađivanje svojih redova. I deklarativno i dekorativno lijepo to izgleda. Međutim, u praksi to izgleda malo drugačije i ne ide nimalo glatko. No, i u tome, kao i u mnogo čemu, prednjači Master of puppets vješto pokušavajući da "sakrije" odlazećeg gradonačelnika i njegove saradnike, od kojih su neki dugogodišnje sive eminencije, iza leđa mladog i obećavajućeg, realno školovanog čovjeka, sa drugačijom vizijom razvoja grada ali i drugačijim kontaktima u politici. Da li je u pitanju politički gaf ili stvarna želja za promjenama, kako kadrovskim tako i stvarnim, znaćemo za nepunih 20 dana, no, nesumnjivo je da se koriste svi politički trikovi, dozvoljeni i nedozvoljeni, javni i oni drugi, da se dođe do političkih poena. Tako smo svjedoci i političkih nonsensa gdje aktuelni ministar prosvete baš ovih dana ide u obilazak barskih škola i vrtića. Koliko ima smisla djecu koristiti u dnevnopolitičke svrhe procijenite sami, no, igre su počele pa ćemo ih pratiti do poslednjeg zvižduka.
O cirkusu sa izborom vd direktora Turističke organizacije Bara i ostalim avanturističkim igrama i igricama iz Turističke komune u Baru, nekom drugom prilikom.
I da završim. Koliko god se činilo da Master of puppets, Milius Cezar i Dr. Nele Karajlić nemaju ništa zajedničko, podsjetiću vas na stihove ovog poslednjeg.
"Ko igra za raju i zanemaruje taktiku završiće karijeru u nižerazrednom Vratniku!"
Čitamo se.
