Dvije asocijacije mi projure kroz glavu kada je u pitanju moja prva, autorska, sportska televizijska emisija „Sve o sportu – CEROVO“. Prva je ta da nikada nisam prežalio ovaj naziv, a druga da ni 200. istih ne bi bilo bez generalnog sponzora kompanije CEROVO koja podržava ovaj projekat od 171. emisije.
Ljeto je kao Nova godina: bolje prolaze oni koji ga prodaju od onih koji ga kupuju.
Nakrcani mazivim uljem za Bombay ulazimo u Port Said. Stojim na krilu mosta a kao i uvijek prisluškujem što Barba priča. On objašnjava ćifu pokazujući mu na jarbole jednog potopljenog broda sa strane kanala kako je to uvijek dobar orijentir za prilaz Port Saidu koji je još uvijek daleko i van domašaja oka. Nisam znao tada da ću 15 godina kasnije kao mladi, freško i vanredno avancani komandanat to isto govoriti svome ćifu.
Moja prva asocijacija na Stari Bar uvijek je bio moj djed po majci proto Pavle Radunović i one drvene stepenice oker boje, kojima smo se peli na sprat parohijskog doma, preko-puta crkve Svetog Nikole. Tamo, na tom spratu, sve je mirisalo na svježe oprane krpare, limunove i tamjan, ali i samoću poslije smrti popadije, moje bake Bosiljke, rođene Plamenac, koju nikad nisam upoznao.
Snovi se, definitivno, ostvaruju. To je činjenica. Zahvaljujući TO Bar i manifestaciji „Ljeto sa zvijedama“, uspio sam da intervjuišem i upoznam legendu naše rokenrol scene Željka Bebeka, čovjeka koga će rijetko ko osporiti kao najboljeg pjevača 20.vijeka. Iako fizički iscrpljen od ljetnjeg programa „Na dva mora“, te višečasovne vožnje na relaciji Bar – Budva, ipak sam uspio pomno da ispratim kompletan muzički i scenski nastup Bebeka i njegovog, nepravedno, zapostavljenog benda, ali većim dijelom koncerta kroz glavu mi je prolazio flashback kako sam , zapravo, ušao sa svega 13 godina u svijet rokenrola i tada Bijelog Dugmeta.
S jedne strane Afrika i Mozambique u njoj. S druge strane Madagaskar. Jedan od 4 najveća otoka na svijetu. Vodeno prostranstvo između je 400 kilometara širine. Da nema brojnih basadura sve bi bilo u redu . Plićaci sa stijenama i koralima. Mozambički kanal. Tako mu je ime.
Sticajem okolnosti put me, što nije nikad, ni kad sam bio mlađi, nanio, oko 3,30 izjutra ili ponoći, svejedno, kroz glavnu sutomorsku ulicu, uz obalu.Vratio sam se kući kao Draško iz Mletaka - zbunjen i začuđen.
Krecelji, blavor i smuk.Neko je već pokušao da zavadi zmije.
Evo, imamo odličan Mc Donalds. Nedavno je otvoren. Malo dalje je odličan restaurant . Služe izvrsne stejkove. Znaju ih ispeći baš kako ko voli. Stranci svi tu idu. Možete dobiti i pivo i vino . Agent nabraja tako u nedogled.
Bar ovih prvih ljetnjih dana miriše na skupe i manje skupe parfeme, znoj i – kanalizaciju.
