Dolasci u Beograd počeli su poslednjih godina da mi predstavljaju veliki problem zbog sve teže organizacije vremena uslijed želje i obaveze sa se vidim sa našim sugrađanima koji žive u srpskoj prijestonici.
Dolasci u Beograd počeli su poslednjih godina da mi predstavljaju veliki problem zbog sve teže organizacije vremena uslijed želje i obaveze sa se vidim sa našim sugrađanima koji žive u srpskoj prijestonici.
Medicina, kao i sve, napreduje. Mnoge bolesti su iskorijenjene, za mnoge ima lijeka. Istina, za neke još nema i neće ga, u dogledno vrijeme, ni biti.
Još pamtim priče starijih sugrađana o pazarnom petku u Starom Baru, razdraganoj gužvi i šarenilu nošnji i boja koja je tog dana vladala na čuvenoj starobarskoj pijaci. Ta njihova nostalgija često me odvede do nekadašnjeg sjedišta mog rodnog grada. I svaki put se gledajući draga lica stanovnika ove varoši upitam zašto ta živopisna slika koju su nam urezali pričama naši očevi i djedovi ne može da oživi?
Riječ Locman, vuče korijen iz staroengleskog: Ladmann (vođa, vodič ) onaj koji poznaje put. Lučki pilot, lice koje svojim savjetima zapovjedniku pomaže u provođenju broda kroz jednu određenu lokalnu akvatoriju.
Obećanje da ću se javiti s pričom iz Las Vegasa nisam ispunio iz razloga koje su čitaoci Jedra vjerovatno pretpostavili – epilog meča našeg šampiona Dejana Zlatičanina toliko me je obezvoljio da nisam imao snage da pišem.
Jutros, na onoj traci podno TV ekrana što se stalno vrti u krug sa prvim vijestima pominje se led u unutrašnjosti zemlje.
Ova godina počela je „nalice“, onako kako treba - hladnim vremenom. Nije slučajno Numan Paša Ćuprilić blagoslovio Mrkojeviće riječima: „E, dabogda, ljeto vi prošlo ljetom, a zima zimom.“
Prenosimo tekst Ibrahima Huseinovića, kolumniste portala gusinje-info.com, posvećen čuvenom profesoru barske Gimnazije Iliji Lemajiću.
Kao podgarnuta ždrebica, stušti se sa Sutormana i Rumije, i stane da galopira gradom...
Prvi čovjek, poslije Tita, koji je ujedinio mišljenja, većine, naroda bivše Jugoslavije je Novak Đoković! Ovo je možda i najveći uspjeh najboljeg sportiste Srbije svih vremena. Međutim, kada dođe neki, neočekivani, poraz, kao ovaj zadnji na Australijan openu, popularni „hejteri“ utrkuju se u „stručnim“ komentarima, te malicioznošću ispunjavaju svoje, ionako prazne, živote. Iako , skoro, nikada ne čitam komentare ispod tekstova, jer se zgrozim kako je narod, pod jedan, nepismen, ovoga puta sam odlučio da prekopiram one koji su mi bili najtragičniji.