mb njegos

Podsjeti me, jedan komentar na profilu mog druga Sava, na čika Mama Alkovića. Baš danas na Zadušnice da se sjetim njega. Ko ga je poznavao, ne moram ništa objašnjavati, a za one koji ga nisu poznavali, a mislim da ih je u današnjici više, samo ću reći Boem. I dodati imućni Boem sa finim ukusom dobrovodjanskih doskočica!


Piše: Vahid M.Sinanović


Bješe nedje, ako se ne varam 1983 ili ’84 čika Mamo Alković, direktor pravne službe u našoj Prekookeanskoj Plovidbi Bar ! U to doba bjese on izabran za predsjednika čini mi se sindikata.

Bješe li SSRN? Na jednoj od sjednica tog organa kojim je on predsjedavao, bješe donijeta studija ili više odluka da se proda putnički brod “Njegoš”, ponos jugoslovenske flote, kao nerentabilan za naše potrebe i težina za preduzeće! Vijećalo se tu manje više sa poznatim ishodom i kad dodje vrijeme odluku o prodaji broda,.Čika Mamo potpisa, kao predsjedavajući.

Putnički brod “Njegoš” je kupljen 1981. godine odlukom, čini mi se najvećeg Saveznog Izvršnog Vijeća, i bješe dodjeljen istom tom “linijom” našoj Prekookenaskoj Plovidbi. Šćeli ne šćeli.

No da se vratim na slučaj.

Prođe tako nekoliko dana, a može bit i mjeseci, taman onoliko, koliko je trebalo izvještaju da dođe do Izvršnog Vijeća Republike Crne Gore, puno manje je trebalo čika Mamu Alkoviću da zaboravi što je potpisao na tu sjednicu, ka i na ostale. ( Ja mislim ni pet minuta ).

Zvoni čika Mamu telefon u kancelariji, elegantnim pokretom ruke podiže slušalicu i reče: “Mamo Alković “ s druge strane se cu gromki glas Momčila Cemovića tada “premijera RCG”: “ A đe si ti Alkoviću? A da ti Babo nije kupio “Njegoša” pa da ga ti prodaješ! “ Razgovor tj. monolog nije bio baš ovako kratak, kako mi je rametlija pričao trajao je duže, a pominjao se tu i otac više puta i sve ostalo. Ne znam dobili prilku da što odgovori, ali znam sigurno da je čika Mamo ubrzo, ako li ne i sjutra dan našao novi posao u OOUR Lučke Usluge u Luci Bar.

Putnički brod Njegoš je prodat 3 - 4 godine kasnije (1987) ... kao nerentabilan.

No kad reče gospodin Cemović “je li ti ga babo ostavio ?”.... A što je sve ostavio Babo čika Mamu, Bogu hvala bješe dosta i predosta ...
Naljutio se bješe otac čika Mamov te poče da ga kritikuje, kako je nemaran za imanje, masline i sve ostalo! Odluči da ga prodrma, što se ono veli: “za ruku” da mu maker pokaže što je njegovo .

Odili su tako cijeli dan kroz Dobru Vodu, što bi rekli od glavice do glavice, ufati ih mrak ne obidjoše ni pola imanja ... dosta za čika Mama bješe i to! Težeg dana ja mislim nije imao! Nekako se izvuče, pa put pod noge na Žukotrlicu dje je živio! Ne bi on bio Mamo Alković da mu ga ne vrati na fine pa maker i rođenom ocu!
Dovede on jednu noć Baba na Žukotrlicu da mu sjutra dan pokaže dje on radi!

Svanu jutro, zdravo i veselo ustaše, i aj da idemo na rabotu ! Kako su krenuli čika Mamo svrati na prvu jutarnju dje prvo stajanje u DD, onda u Amforu , restoran Mimoza mu bješe milija no ista u oba smjera! Fata podne ne ufatiše se grada ! Dodjoše u grad u Veselicu ... kad izadjoše viknu Babo: “ e ja ti ne mogu ovako po cijeli dan od kafane do kafane “! Čika Mamo odgovori :” e ni ja sa tobom od glavice do glavice po Dobroj Vodi” ... rastaše su uz ono dobro staro “ aj đao te ponio kad si takav “ .

Ono onda kad je prešao u Luku Bar, bješe dijelio kancelariju sa mojim tatom, a Bogami i dosta noći kod nas na terasu u stan ... tata mi govoraše znaš li kako se javlja na telefon? E, rekoh. “ Mama Alkovića možete dobit, a gospodina ne znam”.

Pretpostavljam da su svi tražili Gospodina Alkovića! A on, to sigurno jeste bio!

Nadam se da se ne ogriješih na Sve Svete! Ja na laž, oni na istinu!

kafenberg

U Ljubljani sam noćio jednom davno, početkom osamdesetih, kad su Barani putovali u Nirnberg, svoju, zahvaljujući Ljubu Daboviću, tradicionalnu njemačku bazu. I jednom sam bio nekoliko sati, prije petnaestak godina, kad smo profesor Maksim Lutovac i ja, na slobodan dan, “skoknuli” sa Bleda, gdje je bila u toku šahovska Olimpijada.

Silvana

Na italijanskoj državnoj televiziji nedavno sam gledao veliku italijansku glumicu Klaudiju Kardinale. Jedino još po očima liči na onu ljepoticu koja je igrala u čuvenom špageti vesternu Serđa Leonea “Bilo jednom na Divljem zapadu”, iz 1968. godine.

sidro

Nedavno nas je napustio jedan naš kolega, komšija ... kapetan.Vladimir-Vlado Lukin Rudović. Partio je tiho, bez zvuka sirene, kao kad zorom isploviš barkom onom jutarnjom bonacom, kad biva.

dunjo moja

Volio sam kad dolazi jesen...Kad nam ljeto mahne požutjelim granama, more poprimi neku posebnu boju i miris. Gospođice i gospođe ponesu po neku knjigu i izležavaju se nesvesno a izazovno na plaži i blagom jesenjem suncu. Dok nas jutra nas dočekuju sa kvasnim ulicama i opalim lišćem.

Marijan

Cape Matapan, Capo Tainaron. Kažu, bura se u Doro kanalu okotila a na Matapanu je krepala. Dopola puni bujoli blizu nas to potvrdjuju. Muka nam svima, nama djacima, ali radimo. Malo pripuniš bujo pa nastaviš rigat. Ima tu nešto od tih starih priča. Govore da je tu kapija Hada.

Koliko povraćamo za nas je Matapan gori od Hada. Silna kiselina na zubima a koža pokrivena nevidljivim sitnim kaplicama ledenog znoja koji koči svaki damar u tijelu. Ma sve živo boli na svoj način. Taj, Tainaron, Zeusov sin, baš je bio opak.

allegra

opstina bar

Cerovo

turisticka organizacija bar

enza home

vodovod bar

komunalno

regionalni vodovod novi

luka bar

AD Marina Logo

stara carsija

ave tours

fpep vertical

Klime Baković

djokic

Logo MPF

tobar