Sedmicu za nama obilježilo je nekoliko važnih i nekoliko najvažnijih sporednih stvari na svijetu. Na kraju krajeva, obilježila je i sama sedmica, u vidu broja sedam.
Sada se sve vraća u normalu, život teče dalje, proljeće stidljivo miriše, lijepe žene prolaze kroz grad. No, krenimo redom...
Piše:Saša Stojanović
U prošlu nedelju, 8.4. bio je najveći hrišćanski praznik. Praznik kome se, tradicionalno, najviše raduju djeca. Kao i mnogo godina unazad, i ove su godine vrijedne domaćice ofarbale pune korpe jaja. Bile su pravi praznik za oči korpe od pruća sa slamnatom podlogom, pune šarenih jaja. Čekale su djecu kao i mnogo puta do sada. Međutim, ove godine, složni mali drugari se nisu pojavili. Da li su djeca iz komšiluka porasla ili su tog jutra imala nekih drugih obaveza, nisam uspio da saznam. Tek, razmišljajući naknadno o tome, sjetih se da odavno nisam čuo dječiju graju na parkingu ispred zgrade. Bojim se da je problem slojevit i da nije samo "bijela kuga" razlog tome, ali jedan od najvećih razloga svakako jeste. Teško se danas roditelji odlučuju za brojno potomstvo, a kada se sagledaju opšti uslovi u kojima većina živi, i nezainteresovanost države da bar u ponečemu pomogne, nije ni čudo što je tako. Zato, molim državu da se okrene svojoj djeci. Sadašnjoj i budućoj. Svojoj djeci, svojim šampionima!
*******
U tu istu nedelju, 8.4. u drugom dijelu Evrope, u jednom od najljepših gradova na svijetu, mađarskoj Budimpešti, jedna mala sportska družina branila je boje svog kluba, svog grada i svoje zemlje. Podmladak Jiu-Jitsu kluba "Mornar" je na Evropskom kupu nastupio sa šest takmičara i osvojio sedam???? medalja. I nije ovo za njih ništa novo ni neobično. Naprotiv. Navikla su nas ova djeca samo na uspjehe. Brojni pehari i medalje krase vitrine ovog mladog kluba. Međutim, nije ovaj tekst posvećen njihovim uspjesima već problemima sa kojima se susreću na putu do tih uspjeha a koji su tehničke, odnosno materijalne prirode. Vjerujem da ovo čitaju i nadležni iz Sekretarijata za sport i omladinu, i oni povezani sa Ministarstvom sporta ali i čelni ljudi društveno odgovornih organizacija, kao i sami uspješni privrednici, čija bi pomoć u vidu donacija bila neophodna da se nastavi niz uspješnih nastupa SVIH mladih barskih sportista, koji su najbolji promoteri našeg grada i njegovih potencijala, a koji opstaju isključivo samofinansiranju i pitanje je koliko to još može da traje. Ključni problem je što postoji još veliki broj talentovane djece čiji roditelji ne mogu da priušte odlaske na takmičenja inače bi broj medalja i pehara kojima je ovjenčan naš grad bio neuporedivo veći.
*******
U subotu sam se probudio kasno. Rat je već bio gotov. Engleske, francuske i američke rakete već su bile zasule nedužne i nesrećne građane Sirije. Svjedočenja o tome od strane mojih virtuelnih prijatelja bio je pun news feed na fejsbuku. I ne bih se na tu situaciju osvrtao analitički nego ljudski. Sa stanovišta human beinga. Naravno, u fokusu su opet djeca. Nezaštićena i nevina djeca, koja po pravilu ispaštaju nevješte igre starijih. U mislima se vraćam u našu zemlju, u vrijeme SR Jugoslavije, i NATO agresiju. Na našu djecu nevino stradalu u Murinu, na vojnika stradalog u danilovgradskoj kasarni i još dvije hiljade nedužnih života izgubljenih u Srbiji. I jednako bole suze, leševi i osakaćena tijela bilo čije djece. Rat uvijek izaziva isti ishod, ma pod kojim okolnostima ili izgovorima vođen, i isti, bljutav ukus u ustima.
*******
Finalna serija ABA lige preselila se iz Beograda u Podgoricu donoseći rezultat 1:1 u pobjedama. Čak ni pet nevjerovatnih uzastopnih faulova u napadu sviranih na štetu crveno-belih, u trećoj četvrtini treće utakmice, ne mogu sakriti jed njenih navijača a kamoli opravdati blijedu sliku Beograđana. Neshvatljiv pad forme tima koji je ove sezone uzeo skalp mnogim viđenijim evroligašima, i vođenje s klupe mladog i neiskusnog trenera, doveli su do razočarenja armiju navijača crveno-belih. U četvrtoj utakmici sve je bilo čisto. Pobijedio je spremniji, i tim koji je više želio pobjedu, i uvijek je dobro za sport kad je takav ishod nekog duela. Treba pružiti ruku i čestitati pobjedniku, jer je u tome poenta takmičenja.
*******
Samo par sati ranije, pristalice crveno-belih bili su u sasvim drugačijem raspoloženju. U 157. izvođenju predstave "Večiti derbi" njihovi ljubimci su briljirali, i još u prvom poluvremenu, zahvaljujući blitz-kriegu od 18. do 21. minuta, obezbijedili prednost od dva gola, koju su rutinski sačuvali do kraja utakmice. Sada lagano idu prema tituli gdje ih na samom početku ljeta očekuju kvalifikacije za Ligu šampiona.
*******
Na dan kada je naš grad prije 39 godina pogodio razorni zemljotres održani su predsjednički izbori. S obzirom na epilog to i nije baš važno pomena, iako će se o tome sigurno pričati neko vrijeme. Svako čudo za tri dana prođe a ovo naše, evo, ni za tri decenije. Pa, posle nek' neko kaže da Crna Gora nije zemlja čuda. Jedini osjećaj koji sam imao slušajući rezultate izbora, a koji me nikako ne napušta, jeste da je istina uvijek na drugom kraju od gomile, i to važi već 2018 godina, od kada je Pontije Pilat izašao na balkon sa najznačajnijim pitanjem u istoriji čovječanstva. No, demokratija, šta god o njoj mislili, zahtijeva da se poštuje volja većine. Neka svako stane pred ogledalo i odgovori sebi da li je dao glas za najbolje rešenje opšte društvene zajednice, za najbolje rešenje za našu djecu.
*******
Za kraj, od svega što smo preživjeli proteklih dana predlažem vam da se odmorite uz dobru knjigu. Moja je, kao rođendanski poklon, stigla iz Beograda i srdačno vam je preporučujem. U pitanju je knjiga indijske književnice Suzane Arundati Roj, Ministarstvo neizmerne sreće. Vjerujem da bi i mi u Crnoj Gori trebali pod hitno jedno ovakvo ministarstvo. Razloga je više, a jedan je svakako da nam je Fiko upravo ostao bez posla.
