Piše: Čedomir Ratković

Sjeverno od Skadra, pored Jezera, nalazi se Vraka, sastavljena od šest sela i više zaseoka. Vraka je dobila ime po rječici Vraki, a nastanjena je većinom stanovništvom slovenskog porijekla. Vračani su bili kompaktna zajednica, koja je čuvala svoje naslijeđe.
Mnogo je znamenitih porodica i ljudi dala u svim oblastima. Ima ih većinom u Crnoj Gori i Srbiji a jedna trećina je u Vraki, Skadru i drugim mjestima u Albaniji. Najviše ih je u Zeti, selo Goričane zovu Mala Vraka. Ima ih više porodica i u Baru. Ukupno ih ima oko 700-800 domova.
Ovako je pisao naš pomalo zaboravljeni Baranin učitelj Blagoje Marković, inače porijeklom Vračanin. U studiji „Vraka i Vračani“ velika je šteta što se svi radovi neumornog Blagoja Markovića nisu prezentovali javnosti.
- - -
Najstarija knjiga u Baru je Praznični Minej, štampan u Veneciji 1538. godine, Božidara Vukovića – Podgoričanina, a možemo reći i Baranina, jer je u Gradu imao kuću i tu je živio neko vrijeme.
Poslije izgradnje Saborne crkve Sv. Nikole u Ambuli – Starom Baru 1862. godine, Crkva je opremljena i potrebnim knjigama za bogosluženje. Veliku ulogu u izgradnji i opremanju Crkve imali su ruski manastiri, preko konzulata u Skadru. Pretpostaviti je da se i Minej, zajedno sa ostalim knjigama, donirao uz pomoć konzula Jastrebova. Mislim da je Minej dospio iz Vrake kao poklon novoj crkvi, što se može sa sigurnošću zaključiti po zapisima na marginama Mineja.
Minej se danas nalazi u lošem stanju, zapušten i zaboravljen, na polici Parohijskog doma u Baru. Obećanje koje su dale crkvene vlasti da će dati da se Minej restaurira dosada nije ispunjeno. Ipak, to je kulturno naslijeđe Barana koji su učestvovali u gradnji Crkve i naš zahtjev da se Minej restaurira i javno izloži je legitiman.
- - -
Među oko 60 bratstava koji su živjeli u Vraki bili su i Vučinići, koji su imali svoja imanja i mlin, a u Skadru trgovinsku radnju. Moja majka Neda potiče iz te porodice. Priču „Glava od krapa“ čuo sam kao dijete od nje više puta.
U jednoj brojnoj i bogatoj porodici, njihov najstariji član bio je onemoćao i vezan za postelju. Starcu je palo napamet da bi rado pojeo kuvanu glavu od krapa, te je svakodnevno od ukućana tražio da mu skuvaju jednu. Ukućani zauzeti svojim poslom i nepažljivi nijesu glavi kuće ispunili želju.
Sve ovo čuo je njihov siromašni komšija, koji je svojoj ženi rekao da pripremi jednu glavu od krapa, koju je zatim odnio kod starog komšije. Starac, dirnut njegovom pažnjom, testamentom je svojem brižnom komšiji ostavio jedno imanje. Od tada je u Vraki to imanje zvano „Glava od krapa“.