Svetski dan poezije u Prizrenu...
Write to “Nekazano”
Promocijom knjige “Sidro noći”/ Spirance nate/ barskog pjesnika Labud N. Lončara obeležen je Svetski dan poezije u Prizrenu, u prostorijama Kulturno – umjetničkog društva “Zora”(Agimi).
Organizator ove proslave je Berat Bahtiu, književnik, a inicijator za prevođenje i prevođenje Lončareve knjige na albanski jezik je pjesnik i pisac, dr Đžemil Bitići. Knjigu je na albanski jezik preveo poznati albanski prevodilac Smajl Smaka. Na promociji, u prepunoj Sali učešće su uzeli još Skender Zogaj, književnik i književni kritičar. Veoma obimnu i stručnu recenziju na knjigu Sidro noći napisao je a za ovu priliku pročitao književnik i književni kritičar Prend Bužalja. Za ovu priliku iz Prištine pored mnogih književnika i književnih kritičara doputovao je i Agim Kasapoli, glumac koji je u pratnji učenika i učenice muzičke škole govorio stihove Lončara. Profesorici albanskog jezika Gimnazije “Remziu Ademaj” koja je na ovu promocija dovela svojih tridesetak učenika Lončar je poklonio pet primjeraka svoje knjige za potrebe gimnazijske biblioteke. Promocija i kazivanja o Lončaevoj poeziji vođena je na albanskom, turskom i srpskom jeziku.
Zadovoljan sa promocijom i pažnjom koja mu je ukazana Lončar je na promociji govorio nekoliko svojih pjesama a nakon toga obratio se publici i zahvalio na prevodu, objavljivanju i promociji svoje knjige Sidro noći. Posebno se zahvalio kritičarima na realnom i kritičkom osvrtu a mladim posjetiocima poručio da šire prijateljstva i ljubav.
“Izuzetno sam zadovoljan načinom pripreme za ovu promociju počevši od prevođenja knjige, štampe i same oganizacije promocije kojoj su prisustvovala sva značajna imena albanskih književnih i drugih stvaralaca Prizrena, Prištine i Kosovske MItrovice.
Posebno sam zahvalan što su mi organizatori organizovali turistički izlet i obilazak kulturnih i istorijskih znamenitosti Prizrena. Starog Carskog grada. U sklopu toga u samom gradu sam obišao Sinan – pašinu džamiju na samoj obali Bistrice. Stari amam. Pravoslavni Saborni hram Sv. Đorđa, Crkvu Bogorodice Ljeviške, Bogosloviju a posebno zadovoljstvo je bilo kada smo se odvezli nekoliko kilometara van grada do Manastira Svetih Arhanđela. Tamo sam sreo pravoslavno sveštenstvo. Iguman Mihailo sa sveštenstvom nas je srdačno primio i obradovalo me je kada su me pitali za našeg dobrog Barskog paroha, oca Slobodana. U ovom manastiru je obeležen i grob Cara Dušana. Cara čije je carstvo nekada izlazilo na tri mora. Impresivno je samo mjesto pored rijeke. A obradovao me je materijal koji je stajao okolo, spreman za obnovu ove jedinstvene svetinje. Okrijepli smo se zahvaljujući ljubaznim domaćinima i vratili se u Prizren.
Po povratku u grad prošetali smo Šadrvanom i pili vode sa čuvene česme. Moram napomenuti da je moj lični prevodilac bio moj prijatelj i član udruženja Nekazano, Stevan Stijović. Koji se u Prizren sa mnom vratio posle šezdeset tri godine a koji nije zaboravio albanski jezik. Stevan je prvi razred osnovne škole učio u Prizrenu, a posle toga se odselio sa porodicom za K. Mitrovicu a odatle za Bar 1975. god. Za vrijeme našeg boravka tamo probali smo razne prizrenske kuhinjske specijalitete. Jedino malo gorčine nosim činjenicom da su mnogi pravoslavni hramovi prazni, neki zaključani i sve ih čuva, izuzetno ljubazna i susretljiva, policija. Opraštajući se sa prizrenskim domaćinima obećali smo da ćemo saradnju nastaviti i zajednički zaključili da je ovo prije svega bilo izuzetno dobro organizovana i sprovedena proslava Svetskog dana poezije s tim što meni lično pričinjava zadovoljstvo činjenica da je moja poezija pored mnogh stranih jezika prevedena i na komšijski jezik.
Iskoristio sam svoj boravak tamo da u povratku iz Prizrena produžim i posjetim Gazimestan i Kosovsku Mitrovicu(Sjevernu) gdje sam se susreo sa Milenkom Miškom Jovanovićem, novinarom koji je u naše ime ostvario kontake sa Kulturnim centrom u (Sjevernoj) Kosovskoj MItrovici i u pregovorima smo da naše udruženje Nekazano predstavimo njihovoj publici sa jednim književnim druženjem. Na žalost, zbog drugih obaveza nijesam kod njih mogao ostati duže ali se iskreno nadam da ćemo uskoro sprovesti u djelo naše planove. I ako smo se kratko zadržali bili smo izuzetno toplo i bratski dočekani i ugošćeni. “- kazao je Lončar po povratku u Bar.