Donijeta odluka o laureatu nagrade “Plavi val Montenegra”

capt Sinanovic

Capt. Vahid M. Sinanović ovogodišnji je dobitnik priznanja “Plavi val Montenegra”.

Petnaest godina je od utemeljenja projekta “Omnia vita ex mare” (“Čitav život sa morem”), kojeg je pokrenuo Mediteranski centar fotografije /MCP/ sa ciljem očuvanja temeljnih vrijednosti Mediterana.

Za afirmaciju prepoznatljivog lica Bara - Južnih vrata Jadrana - u dalekim lukama svijeta, ponukani sjećanjem na izvanredno samostalno komandovanje tokom 9 mjeseci na m/b “Bijelo Polje”, zarobljenog po nalogu UN u luci Hong Kong za vrijeme sankcija uvedenih SRJ, ukrcavanje i edukaciju naših kadeta na brodovima kojima komanduje - odluka je Upravnog odbora MCP da priznanje “Plavi val Montenegra” dodijeli pomorskom oficiru capt. Vahidu M. Sinanoviću – stoji u obrazloženju odluke.

Capt. Vahid M. Sinanović rođen je 1964. godine u Starom Baru. Osnovnu i srednju školu završio je u Baru, a Višu pomorsku započeo u Dubrovniku - diplomirao u Kotoru. Bio je stipendista “Prekookeanske plovidbe Bar”, pomorske kompanije za primjer, poznate širom svijeta.

Prvi put se ukrcao na putnički brod “Njegoš”, sa prvom posadom, na obaveznoj praksi od dvije nedelje, a produžio ju je sve do početka skolske godine kao “mali od kužine” osamdesetih godina.

Kao stipendista “Prekookeanske plovidbe”, dobija ukrcaj na poziciji kadeta na legendarnom m/b “Virpazar”, a 1983. godine uspješno polaže za zvanje poručnika trgovačke mornarice i počinje karijeru kao treći oficir palube. Deset godina kasnije unaprijeđen je u zvanje zapovjednika broda. Prvu samostalnu komandu dobio je na m/b “Bijelo Polje”. Sa posadom i brodom bio je “zarobljen” po nalogu UN, u luci Hong Kong.

* * *

Moderna sredstva komunikacije dozvolila su da laureatu na dalekom moru saopštimo odluku MCP i podsjetimo se “iz prve ruke” na doba sankcija SRJ.

na kom

Ponoćna FB veza - naš razgovor počinje.

“Hong Kong je posebna priča” - kuca u inbox capt. Sinanović – “Nema hrane, nema vode, nema goriva, nema para. Zapovjednik sam broda, odgovoran za brod i posadu, a sa posadom na milost i nemilost Boga jednoga. Preduzeće nemoćno. Prvu ruku pomoći pružaju misionari iz ‘Seaman Cluba’ i anglikanska crkva pri Flying Angels, kao i katolička crkva pri Stella Maris (obje djeluju u okviru ‘Seaman's cluba’).

Misionari mi pomažu da stignem do najviših instanci Hong Konga i tako dobijem hranu i novčanu pomoć sa izbjeglicama i socijalnim slučajevima kako bih prehranio posadu. Pastor Ellis iz anglikanske crkve me imenuje kao domaćina pri dočeku princeze Ane -sestre princa Charlsa. Tako mi se ostvario i kontakt kod guvernera Hong Konga Chris Patterna. A onda sam izašao u hongkonškim novinama, nakon čega su mi sva vrata u Hong Kongu bila otvorena. Na brodu počinjemo tako da živimo malo normalniji pomorski život.

Mada sam uspio da obezbjedim i prve smjene posade koje su bile obustavljene, agent nije htio ni prstom da mrdne zbog duga koji se nagomilao. Nakon skoro 9 mjeseci me odlukom kompanije mijenja najstariji i najrigorozniji kapetan Rajko Ražnatović. Dolazim u Stari Bar kući, ostavljajući brod u odličnom stanju i spremnog za komercijalnu plovidbu.

Nakon “Prekookenaske plovidbe”, “lutam po strancima”, a Baru se vraćam na poziv tadašnjeg direktora Raca Orlandića da barskoj kompaniji pomognem u obnavljanju flote.

Počinje priča sa (crvenim) “Svetim Stefanom” i “Albom”. U tom periodu bila je teška situacija za nas. Bila je neprestana ekonomska “borba” protivu stranih kompanija koje pokušavaju da nam otmu liniju. “Alba” na kojoj provodim najviše vremena, brod kojeg su italijani zvali "nave fantazma" iz više razloga (posebno bih izdvojio kad IMO uvodi rezoluciju o potrebi VDR na putničkim brodovima (tzv. “crnim kutijama”) i kako tada nijedan naš nije imao to, a za “Albu” nije bilo potrebno jer je bila Ro-Ro), počinje danonoćnu plovidbu na liniji Bar-Bari-Bar sa nenormalnim protokom putnika i vozila za njene kapacitete.

Kada su se naši putnički brodovi opremili sa VDR, “Alba” i dalje ostaje na liniji zbog moje dobre saradnje sa italijanskim vlastima. Starobarskim marifetom dobijamo, da ne kažem “otimamo”, putnike i vozila drugima stranim kompanijama i vozimo maksimalno full ukrcanje tereta i putnika na ro-ro “Albi”.

Da podsjetim pomorce koji ovo čitaju - bili smo po defaultu vezani za gat luke u Bariju pored brodova “Duchess M” i “Azzurro” koji su nam bili direktni konkurenti u pomorskom prevozu, a sjećam se detalja i broda “Jadrolinije” “Marko Polo”, često vezanog u poziciji krma - krma. Ona sa daleko većim kapacitetom vozi par auta na svojoj ruti, “Alba” isplovljava put Bara puna do rampe. Bili smo dobra iskusna ekipa starih prekaljenih pomoraca koja je tukla daleka mora na brodovima “Prekookenske plovidbe”. Naravno, zasluge dijeli i naša agencija, uprava, ali u krajnjoj liniji iskusni, provjereni, dokazani barski pomorci.

A onda se od 2003/04. vraćam na “strance” (tankere) i od tada sam zapovjednik broda na njemačkoj kompaniji “Ernst Jacob”.

Stalno se trudim da ukrcavam naše mlade ljude kadete na brodovima kompanije za koju radim, da pomorski posao nauče kvalitetno kao što su i mene stariji pomorci naučili mnogo tome, što u knjigama ne piše, no život, muka, more, oluja... Radujem se da su moji kadeti već počeli da preuzimaju komande na nekim brodovima. To mi je možda i najveći uspjeh. Trenutno sam na sidrištu ispred Brazila - Tramandai Jusni, dio obale Brazila tj. vanka, nije to klasičan porat” – završavamo ponoćnu FB komunikaciju.

* * *

Prvi dobitnik priznanja “Plavi val Montenegra” Mediterasnkog centra fotografije bio je pomorac Ćiro Marić, akter mnogobrojnih spasilačkih akcija na moru. Upamćen po akciji 11. avgusta 2002. kada je ostvario podvig, zbog koga je dospio na stranice svih dnevnih listova - za četiri sata, sam je spasio desetoro kupača, koje je na otvoreno more odvukla jaka bura, sa udarima i do 25 čvorova. Drugo priznanje je dodijeljeno legendarnom pomorskom capt. Branku Đuroviću koji je na dalekom Atlantiku radio-telefonskim instrukcijama obavio operaciju slijepog crijeva mornaru na brodu kojem je život visio o koncu. Ima još mnogo toga što ga je učinilo najpoznatijim pomorskim kapetanom ovih prostora.

Laureatu capt. Vahidu M Sinanoviću priznanje će uručiti Ljubo Karanikić, potpredsjednik Mediteranskog centra fotografije, na prigodnoj svečanosti u konobi “Spilja” - Stari Bar, po dolasku kapetana sa duge plovidbe u rodni grad.

auto klime bakovic 1

allegra

opstina bar

Cerovo

turisticka organizacija bar

enza home

vodovod bar

komunalno

regionalni vodovod novi

luka bar

AD Marina Logo

stara carsija

reklama

ave tours

fpep vertical

Klime Baković

djokic

Logo MPF

tobar