Kako se lagano, kao neki zloslutni oblak, nevolja približava našem Starom gradu Baru, odlučili smo da pozovemo sve eminentne stručnjake, profesore univerziteta, naučne radnike, intelektualce, dobre i obične ljude čistog srca, da napišu nešto o pogubnosti hotelizacije Starog grada.
Moja zvjezdica – Daljine sa ukusom soli i bršljana.
Nažalost, „uvek se završi sa nekom od naših pesama“ tako dobar koncert, nastup, kao što su sinoć bili Bajaga i Instruktori.
Vedra decembarska noć. Sa neba sija Mjesec i zvijezde trepere. Veliki mitski lovac, prekrasni Orion, opet je tu. Raširio ramena, a za sjajni pojas zadjenuo mač. Za Orionom pružio korak Veliki pas. Na njemu Sirijus, kao kakvo blistavo krupno pseće oko. Upiljilo u nas. Gleda. Šta li to vidi?
„ Ma nemo' , daj bila je dupla. Ne udaraj mi u obraz“ čujem ga i sada . Miki, gazda je reko da je sve u redu i nemojmo više o tome molim te – odgovara konobar. Često puta bih u prolazu znao čuti ovakvu priču prekinutu uzvikom „ A što žuriš đavle, sjedi da popijemo jednu ka ljudi . Ajde jadan, nije ti posa zec pa se bojiš da ti ne uteče „. Ja bih se uglavnom zahvaljivao i produžio bih put kapetanije radi ovjere popisa posade.
Sa sjećanjem na neka vremena za koje želim da se više nikad ne ponove.
Sa sjećanjem na jednog dobrog čovjeka koji mi je bio i ostao prijatelj, pravi
Pisat ću ti opet pisma duga
Delegacija Ruske Federacije, sa Predsjednikom Vitalijem Ivanovičem Vorotnjikovim na čelu, bila je 10. marta 1985. godine gost Opštine Bar. Dvadesetočlana delegacija prije toga posjetila je Beograd. U Crnoj Gori posjetila je samo Bar, a zatim se hitno vratila u Moskvu.
Konačno sam iz Crnogorskog narodnog pozorišta izašao ushićen.
Dvadesetočlana ekspedicija Košarkaškog kluba “Mornar” otisnula se ka Strazburu, na sedmo kolo FIBA lige šampiona, u ponedjeljak 28. novembra, u 13 časova, ispred dvorane “Topolica”.
