Preksinoć, oko osam sati, stidljivo je počela da sipi kiša, dok sam se spremao da "šutnem" espresso, na terasi, u to vrijeme, gotovo praznog Las Ramblasa.
Vraćajući se skoro sa otvaranja izložbe barskih slikara a ponešen nekom unutrašnjom inspiracijom, kao i prelijepim zalaskom sunca koji je najavljivao lijepo vrijeme lagano sam se vraćao kući.
Prema očekivanju, nesložna opozicija, sa svojim sujetnim liderima, doživjela je još jedan ubjedljiv poraz na lokalnim izborima u Baru i još deset crnogorskih opština.
Ova je priča pomalo neobična premda bi trebala biti obična, no, s obzirom na vrijeme u kojem živimo i ostrašćenost svake vrste, možda pomalo dobija na težini, ali i služi kao putokaz za neku drugu i drugačiju Crnu Goru, ljepšu i bolju od ove u kojoj trenutno živimo.
Bilo je kasno popodne tog majskog proleća i vrelina je nečujno ulazila u sobu kroz skoro zatvorene škure, ispucale od šibanja vetra, siline sunca i dobovanja kiše, čije je nekad tamno hrastovo drvo vreme već odavno izbledelo i počelo da nagriza.
Ni maj nije više što je nekad bio.
Miladin Šobić je bio jedan od muzičkih idola moje generacije. I ne samo moje.
8. Maj! Tijesne kupaće gaće.
"...zahvaljujući osvajanjima i pljačkanjima pokorenog naroda, Cezar je svojim vojnicima omogućio bogaćenje jer je svaki dobijao određeni postotak plijena.
Međunarodni praznik rada obilježava se u znak sjećanja na 1. maj 1886. godine, kada je u Čikagu, SAD, više desetina hiljada radnika izašlo na ulice zahtijevajući povoljnije uslove rada i dosljednu primjenu osmočasovnog radnog vremena.
