Običaj je kad se izlazi sa groblja, još unutar kapije otresti cipele, da se ne daj Bože ne iznese Božja zemlja.

Piše: Senad M. Karađuzović -Karađoz

...Običaj je kad se iz džamjiskog ili crkvenog imanja trupne tri put obućom prije izlaska da se ne daj Bože, ne bi iznio trun Božje zemlje.

...Običaj je bio u gradu Baru biti ČOVJEK, pa i BARABA, mada je ovih drugih mnogo manje bilo, u nekim sretnijim vremenima...ali, aman- zamman.

Ovo što su počeli da “rade” (A I ZLOČIN JE IZOPAČENI OBLIK LJUDSKOG RADA), dovodi nas u stanje kolektivne sramote. Ili makar mene!

... Izgorje Notr Dam, ja se zasramih misleći da je nisu potpalili “samozapaljivi” MUDŽAHEDINI ili VEHABIJE.

Sram me, koliko od supruge toliko od čestitog svjeta.

Muka mi je što sam uslovno Musliman rođenjem, ili se mora reći-rođenjem uslovljeni Musliman, ili musliman u pokušaju, ili musliman pokajnik, ili agnostik koji vjeruje u nebesa što stvoriše čovjeka i čovječicu pod ovom kapom nebeskom u istom tretmanu, a različitih boja, jezika i naravi.

...I taman se oporavim od paljevine Igoove BOGORODIČNE CRKVE U PARIZU, a onda po Baru počnu da nestaju zvona sa zvonika od bronze.

I pitam se: “Što niko ne ukrade džamisku ogradu od kovanog željeza u ulici u kojoj živim? Što ne ukradoste minaret u vrijeme Ramazana? Pokradoste zvona bronzana i sa katoličke crkve u oči VELIKOG PETKA, i sa pravoslavne crkve u oči VELIKOG PETKA!!!!”

Bronza? Sram vas bilo! Bronza? Sram vas bilo!!!

Lično meni, svi vjerski praznici u datumima su jednako važni, kao znak nebeske milosti prema čovjeku, a ja protiv toga ništa ne mogu-jer sam tako vaspitavan.

Svako ko me poznaje zna da iskreno zborim u ovom nevelikom tekstualnom viđenju onog što se trenutno zbiva na barskoj obali!

Ja ne govorim u ime muslimana Bara, niti sam ovlašten za tako što, I ako sam povjerenik MATICE MUSLIMANA CRNE GORE za grad Bar.

Govorim u ime RAZUMA I LJUDSKOSTI, uslovno rečeno u ime predaka Karađoz Reisa. Govorim u ime mojeg pretka koji nas je “posijao” po ovim meridijanima još od 1571. Anno domini.

Nebesa imaju plan sa svim stvorenjima, čak i prema dvonošcima koja su spremna da počine svetogrđe...

I zašto mora tako? Jer mora. To je prosto: Tim baksuzima neće zvonit zvona na njihov sudnji čas, a nit će im se oglasit salawat u sudnjoj uri.

Neće moć u okrilje nebesa i lutaće izgubljenim dolinama kao zaludna izmaglica u međuprostoru!

I kako to lijepo kaza moja supruga: Ne kuni ih Senade i nek im oprosti Gospod jer nit znaju i do smrti neće znat što UČINJEŠE!