Totalno obeshrabren onim što se ovih dana provlači u javnosti, a što je svakako, na ovaj ili onaj način, u ovoj zemlji neizbježno vezano za politiku i što bolje pozicioniranje kod biračkog tijela pred dolazeće izbore u pola crnogorskih gradova, ne mogah da se ne osvrnem, elementarno na nedostatak empatije (kod) biračkog tijela, a zatim i na zatvaranje očiju dobrog dijela te iste javnosti, pred jako bitnim problemom, da ne kažem, i jednim od akutnih problema crnogorskog društva.
Kao neko ko teži pravnoj i građanskoj državi, samim tim, i državi u kojoj će svi biti jednaki, kako pred zakonom tako i u ostvarivanju prava i obaveza, pitam se, gdje se zagubila "lista prioriteta" vladajuće nomenklature i njenih sledbenika, podržavalaca i glasača.
Zar pravo na život nije osnovno ljudsko pravo? Zar pravo na liječenje nije osnovno ljudsko pravo? Zar (u) jednoj Državi (sa velikim D) nešto može biti preče od njenog primarnog činioca - građanina? I to onog najmanjeg i najmlađeg, onog koji će sjutra biti naučnik, ljekar, pisac, profesor, pilot, sportista, novinar, sudija, odnosno, stub te iste Države. Ili postoje i građani drugog reda?!
Svjedoci smo stravičnih društvenih devijacija, zamjene teza kada su prioriteti u pitanju, što ne reći, i opštih društvenih i ljudskih vrijednosti.
Da budem konkretan.
Posledice plasmana crnogorskog košarkaškog prvaka u Evroligu snosiće svi građani Crne Gore, neki manje, neki više, a neki najviše. Naime, Uprava podgoričkog kluba, i sama zatečena epilogom ovogodišnjeg finala ABA lige našla se u nebranom (finansijskom) grožđu koje bi građane Crne Gore moglo da košta najmanje 4 miliona €. Dakle, dotična Uprava je tražila podršku i pomoć, dakako finansijsku, najširih crnogorskih struktura, prevashodno, Vlade Crne Gore. Odmah se oglasio i prajm ministar Vlade CG sa izjavom kako Vlada neće žaliti da odriješi kesu (svih crnogorskih građana, tj. poreskih obveznika) da toj namjeri Uprave crnogorskog košarkaškog prvaka pomogne da se ostvari. Logično se postavlja pitanje: ko je ovdje lud?!
U kojoj ozbiljnoj pravnoj državi (ne na papiru pravnoj, kao ni ekološkoj) Vlada zemlje koja je zadužena preko 65% BDP pomaže finansiranje privatnog sportskog kolektiva dok joj se djeca liječe putem SMS poruka? To je samo jedna od "milion" stvari koje na listi prioriteta ne vidi onaj kome je posao da to vidi. Zadržaću se na tome.
Već dugo smo svjedoci raznih apela za pomoć djeci iz Crne Gore koji nisu imali sreće da žive normalno i bezbrižno djetinjstvo i njihovim roditeljima koji nemaju mogućnosti (čitaj novca!) da ih liječe u inostranstvu. Već dobrano osiromašeni građani Crne Gore i kad uspiju da odvoje euro, dva, za neku od te djece, naše djece, već se pojavi nekoliko novih i to postaje borba s vetrenjačama. Država to gleda i ćuti, i ne preduzima ništa, pa se agonija nesretnih roditelja, ali i društva u cjelini, nastavlja unedogled. Pitanje je samo: ko je sledeći? A bolest je svačija. Ne zna za partijsku pripadnost. Može se desiti bilo kome. Zato, ako ne vratimo državu građanima, ako sistem ne bude jednako dostupan svima, crno nam se piše.
Sve ovo važi i za ulaganje u mlade sportiste koji koliko sjutra treba da budu nosioci slave i uspjeha same države, da budu primjer onima koji će tek doći. Samo iskrena briga države i ulaganje u našu djecu garantuju dugoročni uspjeh, sve drugo je zabluda. Razmislite o tome gradjani jer baš Vi sjutra možete osvanuti sa istim problemom. Država mora biti država svim svojim građanima a ne samo privilegovanim strukturama na vlasti. Treba li ličnim inicijativama pojedinaca i humanitaraca prepustiti zdravlje naše djece ili se okrenuti pravljenju jednakih uslova za sve?
