Grip koji sam relativno teško odbolovao bio je "mačiji kašalj" za "rupturu retine" koja me klepila na jednoj svadbi. Sve ispred sebe na desnom oku vidio sam u magli. Srećom, naletio sam na neke bistre oftalmologe u Baru i Podgorici, pa sam se vrlo brzo našao na jednoj privatnoj klinici u Beogradu, gdje mi je laserom "zakrpljena" mrežnjača.
PIŠE: Milan VUJOVIĆ
Poslije intervencije ljekar se brzo udaljio, pa u onoj zbunjenosti nisam stigao ništa da ga pitam. Ali sam se, zato, pripremio za kontrolu, šest dana kasnije. Taman kad je mislio da ćemo se opet brzo rastati, mašio sam se za džep i izvadio desetak pripremljenih pitanja, od toga kad očekuje da će se magla razići do toga da li smijem da dižem teret veći od dva kilograma. Nisam ga puštao dok nije odgovorio na svako pitanje. Možda mi je zbog toga na prvo pitanje i odgovorio: "Magla bi trebalo da skroz nestane, a ako se to ne desi - navići ćeš se!"
Baš me fino utješio.
Tako sam, neplanirano, i neočekivano, doživio još jedan april u Beogradu.
* * *
Nisam imao namjeru da izlazim na predsjedničke izbore zbog nekorektnosti opozicije koja nije uspjela da pronađe kredibilnog zajedničkog kandidata i koja se još jednom poigrala sa potencijalnim biračima.
A onda me, svojim nastupima, motivisao jedan od predsjedničkih kandidata...
* * *
Jedna od najljepših ulica u Baru jeste Vladimira Rolovića, pogotovo onaj njen dio prekoputa nekadašnjeg ZIB-a koji uranja u "moju" ulicu, Mila Boškovića. I to zbog uvijek osvježavajućeg drvoreda lipa. Tu lišće vječito podrhtava i nešto šapuće, pa i kad se čini da nema daška vjetra. Odatle se, posebno s proljeća, širi opojni miris.
Tom ulicom svakodnevno prolazim i, bez obzira što je u tkz. strogom centru grada, dišem punim plućima.
Veče poslije predsjedničkih izbora spazio sam između dvije lipe neku gvozdenu skalameriju. Pomislio sam: "Bože, ko može da bude ovoliko neznaven, pa da usred najljepšeg barskog drvoreda postavlja bilo šta?"
Vjerujem i da je zbog skalamerije morala da bude uklonjena makar jedna grana i da su korijeni lipa nagnječeni kad se rupa punila gvožđem i betonom.
Ali, računao sam: možda je u pitanju reflektor koji će još bolje osvijetliti problematičnu raskrsnicu i nastala šteta ima bar neko opravdanje.
Sjutradan sam bio, blago rečeno, neprijatno iznenađen kad sam vidio da su na skalameriju postavljena dva ogromna bilborda.
Nevjerovatno koliko nepoštuju i potcjenjuju obične građane oni koji su postavili bilborde usred najljepšeg gradskog zasada drveća. A još više oni koji su to odobrili.
Reflektor bi nešto i koristio građanima Bara, bilbordi, osim što ruže drvored, samo štete, jer mogu da odvuku pažnju vozačima, a i pješacima, na jednoj od najproblematičnijih gradskih raskrsnica.
I da se razumijemo: i da su mi pokojnog oca tu poperili bio bih prvi potpisnik peticije da se skalamerija skine i sve vrati u pređašnje stanje.
* * *
U 87-oj godini preminuo je američki reditelj češkog porijekla Miloš Forman. Autor je, pored ostalog, tri kultna filma: "Let iznad kukavičjeg gnijezda" (1975), "Kosa" (1979), i "Amadeus" (1984).
Prilika je da se podsjetimo nezaboravne definicije demokratije iz "Kose": "Demokratija je kad bijeli čovjek pošalje crnog čovjeka da ubija žutog čovjeka, 20.000 kilometara od svoje kuće, pod izgovorom da brani bezbjednost svoje zemlje, koju je oteo od crvenog čovjeka".
* * *
Trenutno sam u fazi preispitivanja sebe u poznavanju stranih riječi, posebno turcizama. I ne proslavljam se.
Recimo, po Vujakliji sevap znači "pomoći nekome kome je pomoć potrebna, ko je slabiji ili u nevolji". A mislio sam da je, u stvari, sevap kad učiniš dobro djelo, a ostaneš nepoznat.
Ili, kako je objasnio otac Mitrofan sa Hilandara: "Naše je samo ono što poklonimo drugima".
