Košarkaški klub Mornar ove, 2017. godine, živi svoje najbolje dane u 43 godine dugoj istoriji.
PIŠE: Milan VUJOVIĆ
U protekloj sezoni igrao je u Ligi šampiona, sa klubovima iz Španije, Francuske, Italije, Litvanije, Belgije, Srbije i Hrvatske i bio je u svim mečevima ravnopravan takmac, osim na Tenerifima i u Strazburu gdje je ubjedljivo poražen, a debitantsku sezonu u regionalnoj ABA ligi završio je u sredini tabele, na sjajnom osmom mjestu. Osim toga, nikad nije bio bliži osvajanju domaćeg kupa nego sredinom februara kada je u finalu, u punoj dvorani “Topolica”, u finišu izgubio meč s podgoričkom ekipom Budućnost Voli 72:68.
Košarka se na velika vrata vratila u grad pod Rumijom poslije punih 20 godina. Te 1997. godine Mornar se plasirao u ondašnji “Kup Radivoja Koraća”, ali u Evropu nije mogao, jer se organizaciono urušio. Bio je prinuđen da u sezoni 1999/2000. počne od nule, od Druge crnogorske lige. Otada traje neprekidan uzlet Mornara, koji je kulminirao prošle godine kada se plasirao u ABA ligu i igrao u sva tri finala u takmičenjima u kojima je nastupao – Balkanskoj ligi i domaćem kupu i prvenstvu. Svi rivali Mornara, uprkos tome što su u Baru bili uglavnom gubitnici (Mornar je u domaćoj Erste ligi, prije plej ofa, dobio 24 utakmice zaredom, bez poraza!) isticali su gostoprimstvo domaćina i organizaciju rada u klubu na vrhunskom nivou.
Uzlet kluba na svim nivoima neraskidivo je povezan sa Đorđijem Đokom Pavićevićem. Nekadašnji, dugogodišnji talentovani bek Mornara i (u kraćem periodu) Budućnosti u proteklih 17 godina, otkako je preuzeo kormilo Mornara, prošao je trnovit put u nastojanju da od Bara napravi košarkaški centar, najznačajniji na Jadranskom moru. Često ostavljen sam na vjetrometini, nije se obeshrabrivao poslije poraza i razočarenja. Uvijek je pred sobom imao zacrtani cilj prema kojem je stremio bez velike pompe i samoreklame, ali odlučno: nekad je cilj bio vezan za golo preživljavanje, nekad da se bude uz bok neprikosnovenoj Budućnosti, nekad da se forsiraju mladi crnogorski igrači... Usput je organizaciju rada u klubu podizao na sve viši nivo.
Kada je na početku pretprošle sezone, na predstavljanju ekipe u hotelu “Sidro”, kazao da je isključivi cilj kluba ABA liga, mnogi su sumnjičavo vrtjeli glavom, smatrajući da je plan preambiciozan. Ali, to je bila najbolja sezona u istoriji kluba – Mornar je ostvario san generacija barskih košarkaša, plasirao se u regionalnu ABA ligu, da se takmiči sa najvećim klubovima bivše Jugoslavije, njenim višestrukim šampionima: Crvenom zvezdom, Partizanom, Cibonom, Olimpijom, Zadrom i drugim, novostvorenim, uglednim klubovima poput zagrebačke Cedevite.
O fantastičnoj atmosferi u dvorani “Topolica” tokom protekle sezone sve je već rečeno – bilo je to navijanje na najvećem mogućem novou. Navijalo se svih 40 minuta, zdušno, za svoj klub, bez ijedne ružne riječi upućene gostima. I nije čudo što su predstavnici svih klubova, bez kurtoazije, veličali gostoprimstvo Barana, uz iskrenu želju da i dogodine budu ABA ligaši.
Ono što posebno plijeni pažnju jeste činjenica da se u Baru računa na Đoka Pavićevića i njegov Mornar kad je bilo koja akcija sa dobrom namjerom u pitanju. Jer, ako je podrže Đoko i Mornar unaprijed je “osuđena” na uspjeh. Tako je bilo kad je mala Selena Mandić išla u Ameriku na liječenje, tako je bilo i nedavno kad je prihod sa međunarodnog turnira za kadete do 16 godina uplaćen za izgradnju dnevnog Centra za djecu s posebnim potrebama u Baru.
I zato je logično što je KK Mornar od strane novinara proglašen za “barski brend”, po kome će se u godinama koje slijede prepoznavati Bar, jedan od najperspektivnijih gradova u Regionu.
