Radi se o tri stambene zgrade u ul. Bjeliška 3, 5 i 39 , opština Bar.
Zgrade sa brojem 3 i 5 su iz 1999. godine, a zgrada sa brojem 39 je iz 2002. godine.
Investitor je Miomir Lekić, iz Bara, koji je i vlasnik zemljišta na kojem su zgrade izgrađene.
Gospodin Lekić je uredno naplatio stanove nama, kupcima, a nije tražio dozvolu za gradnju, tako da su po novom zakonu o legalizaciji, kupci stanova dužni da plate legalizaciju stanova u čijoj izgradnji nisu učestvovali.
Pitamo, kako je moguće da zgrade bez dozvole za gradnju uredno dobijaju priključke za struju, vodu i telefone, račune za komunalne usluge, godišnje naplate za porez?
Pitamo, kako je svih ovih godina država ćutala na kršenje zakona, jer nijedna zgrada bez dozvole za gradnju ne bi smjela da se uopšte nađe u prodaji, a kamoli da se stanarima dozvoljavaju priključci za struju i vodu, i sve ostalo navedeno,i da na kraju krajnji korisnici snose troškove legalizacije?
Smatramo da investitor treba da snosi odgovornost i da plati legalizaciju objekata, i tako barem olakša kupcima stanova na kojima je zaradio značajnu sumu novca.
Novim zakonom o legalizaciji, investitor je zaštićen, kao da je sve radio po zakonu, dok stanari snose troškove.
Smatramo da nije korektno i želimo da to javnost zna.
Obratili smo se gradonačelniku Bara, ostali smo bez odgovora.
Obratili smo se Ministarstvu urbanizma koji su nam odgovorili da ipak mi treba da snosimo troškove, pa da tužimo investitora.
Obratili smo se zaštitniku ljudskih prava, iz čije kancelarije su nam odgovorili da nisu nadležni.
U potpisu Jelena Miletić Mičić, u ime stanara zgrada u ul. Bjeliška 3,5 i 39. Bar
SAOPŠTENJE ZA JAVNOST
Građani ne smiju plaćati tuđe propuste – tražimo odgovornost institucija i investitora Mi, vlasnici stanova, obraćamo se javnosti jer smo iscrpili gotovo sve institucionalne mogućnosti u pokušaju da zaštitimo svoja prava. Opštini Bar uputili smo dopise sa konkretnim pitanjima, ali odgovore nismo dobili. Smatramo da je neprihvatljivo da lokalna samouprava ignoriše obraćanja građana o pitanju koje direktno utiče na njihovu imovinu i finansijsku sigurnost. Od nadležnog ministarstva dobili smo odgovor da troškove legalizacije treba prvo da plate vlasnici stanova, a zatim da u sudskom postupku potražuju naknadu od investitora. Takav pristup za nas nije prihvatljiv. Građani ne mogu biti obavezani da finansiraju posljedice propusta za koje nisu odgovorni, niti da godinama vode skupe i neizvjesne sudske sporove kako bi ostvarili svoja prava. Obratili smo se i Zaštitniku ljudskih prava i sloboda, očekujući da će ukazati na moguće povrede prava građana. Međutim, obaviješteni smo da ovo pitanje nije u njegovoj nadležnosti. Time smo ostali bez institucionalne zaštite od organa kojem se građani obraćaju kada smatraju da su im prava ugrožena. Postavljamo jednostavno pitanje: kome građani mogu da se obrate kada jedna institucija ćuti, druga ih upućuje da sami snose troškove i tuže investitora, a treća smatra da nije nadležna? Kupci stanova nisu investitori, projektanti niti izvođači radova. Stanove su kupili u dobroj vjeri, uz uvjerenje da su izgrađeni u skladu sa zakonom. Zato ne prihvatamo da snosimo bilo kakve naknadne troškove legalizacije nastale zbog eventualnih propusta investitora. Tražimo od nadležnih institucija da preuzmu odgovornost, zaštite savjesne kupce i pronađu rješenje koje neće finansijski opteretiti građane zbog grešaka koje nisu napravili. Ovo nije samo pitanje jednog objekta ili jedne zgrade. Ovo je pitanje pravne sigurnosti svih građana i povjerenja u institucije države. Ako se danas odgovornost može prebaciti na kupce stanova, sutra se isto može dogoditi svakom građaninu.
