Deceniju i po Nenad Leković bavi se proizvodnjom vina i rakije u selu Godinje.

Vratio se Godinju, kako kaže iz ljubavi prema tradiciiji koju su baštinili njegovi preci.

U vinogradima Nenada Lekovića je oko 700 čokota vinove loze, autohtone sorte vranac.
-Ove godine proizveo sam oko 700 litara vina. Godina nije bila laka za proizvodnju vina jer je teško bilo sačuvati grožđe. Vremenski uslovi nisu baš pogodovali grožđu, kazao je Leković

Za Nenada Lekovića proizvodnja vina i rakije je tradicija koju je nasledio od oca, svojih predaka. Prema našim saznanjima, u Godinju tradicija gajenja vinove loze i proizvodnje vina duža od pet vjekova.
Tradicija postoji, ali su migracije stanovništa sa sela ka gradovima, od polovine prošlog stoljeća negativno se odrazile na vinogradarstvo ovog kraja.

Po mišljenju Lekovića, obzirom na resurse koje ima crmnički kraj, malo se ljudi vraća selu.
-Povratak Lekovića je počeo iz ljubavi prema zavičaju. U Godinju ima nas nekoliko koji obnavljamo i sadimo nove vinograde, ali nije to koliko bi trebalo da bude, kaže naš sagovornik

Prema dostupnim informacijama, kralj Nikola je 1890.godine donio naredbu po kojoj je svaki punoljetni muškarac prije ženidbe bio u obavezi da u svom vinogradarskom kraju zasadi 200 čokota loze, a onaj koji bi zasadio 2.000 čokota bio bi oslobođen plaćanja poreza.
Kako je nekada bilo govore podaci - Uoči drugog svjetskog rata Godinje je imalo preko 500.000 čokota. Tada je Godinje brojalo 110 domačinstava. A svako domaćinstvo imalo je najmanje 2.000 čokota, a poneka kuća od 10.000 – 12.000 čokota. U Crmnici koja broji 23 sela, 80 % vinogorja bilo je u Godinju. Autohotna sorta vranac proširila se upravo iz Godinja i na zemlje regiona uglavnom u Srbiju i Makedoniju. Crmničani s ponosom pričaju da su kalemari iz Srbije dolazili u Godinje po kaleme da bi vranac uzgajali na svojim vinogradima.

Na pitanje, koliko vremena treba proći da bi Godinje i Crmnica mogli imati čokota vinova loze kao u vrijeme kralja Nikole, ili uoči 2. Svjetskog rata, Nenad Leković nema baš optimističan odgovor.
-Bogami puno. To je teško pitanje. U Godinju je nekada bilo stotinu domaćinstava, i svako domaćinstvo u prosjeku po 5.000 čokota. Danas toliko čokota nema u Godinju ni kod jednog domaćina, kaže Nenad Leković.

No, ističe on, važno je da se polako Crmničani vraćaju imanjima.
-Moja pororica, supruga i sinovi, svi zajedno radimo oko domaćinstva. Nije nam to primarni posao, više je hobi u pitanju. Kod nas je to prvo ljubav, pa tek onda komercijala, navodi naš sagovornik koji poslednjih 10-tak godina učestvuje na Festivalu vina i ukljeva.

-Sve je to lijepo. Svaki markenting dobro dođe. Imamo štand u Baru koji radi tokom cijele godine, zatim u Budvi i tako plasiramo na tržište vino, rakiju i likere koje moja supruga proizvodi. Supruga proizvodi 11 vrsta likera. Želja nam je da zasadimo i nove vinograde, zaključuje Nenad Leković.

Procjenjuje se da u Crmnici ima preko 200. 000 čokota vinove loze što još nije ni polovina koliko je Godinje imalo prije stotinjak godina.
B.Dabić