Arsenalke i Baranke – crnogorski brend sa dodatom vrijednošću

u porto montenegro 2

Jedino neimarsko djelo koje krasi dokove Porto Montenegra, a koje u potpunosti zaslužuje etiketu “made in Montenegro”, su četiri ojedrene “arsenalke” na vezu ispred hotela Rigent. Ove drvene barke već godinama predstavljaju i simboličnu sponu jedne od najluksuznijih marina na Mediteranu sa Crnom Gorom, Bokom i Tivtom.

Riječ je o modifikovanoj replici drvene barke, jedinog tipa broda koji je serijski pravljen u Crnoj Gori, preciznije u nekadašnjem remontnom zavodu Arsenal u Tivtu , po kojem su barke i dobile ime. Sve četiri “arsenalke” sagrađene su u kalafatskoj radionici „Bokovac“ iz Bara u kojoj se ove godine grade i tri autentične drvene barke ojedrene lantinom za naručioca iz Ujedinjenih Arapskih Emirata.

Iz ove, sada već javnosti dobro poznte porodične manufakture drvenih barki, objasnili su nam da plovila koja rade za kupca iz Emirata, nisu modifikovane replike arsenalke, već sasvim novom tipu ojedrenog čamca iz klase koju su nazvali po matičnom gradu - “baranka”.

Kalafatska radionica Bokovac postoji 63 godina i odlučili smo da tradiciju koju je započeo moj otac Pero, nastavio zajedno s njim ja uz nesebičnu pomoć supruge Miroslavke a već nekoliko godina i naše ćerke Andree,obilježimo na taj način što ćemo ovom tipu brodova koji gradimo za kupca iz Emirata dati ime po našem gradu. Slobodan sam da kažem da na ovom dijeliju južnog Jadrana veće tradicije brodograditeljstva nema. Nažalost zbog činjenice da imamo dugu tradiciju života na moru, a na sreću jer su stvari na tom planu krenule na bolje i eto sada imamo mogućnost da se pohvalimo da imamo jedan sasvim originalni proizvod, rađen isključivo od materijala iz Crne Gore a kojeg ne možemo da se postidimo kada se uporedi sa najboljim drvenim plovilima svoje klase iz svijeta”, kaže za Pogled Nenad Bokovac.

Kontakt koji je potom iskovan u poslovnu saradnju sa kupcem iz Emirata čije se ime u skladu sa dogovorom ne odaje, ostvaren je upravo u Porto Montenegru gdje se ponosno njišu prve četiri arsenalke iz radionice Bokovac. Ovom poslovnom iskoraku, prethodilo je dobijanje sertifikata kojim je ova porodična manufaktura drvenih barki dobila pravo na obavljanje niza djelatnosti u gradnji i opremanju plovila, proizvodnji raznovrsne brodske opreme, organizaciji sajamskih i drugih promotivnih nastupa... Rješenje je u Zavodu za intelektualnu svojinu Crne Gore zavedeno pod brojem 13 157.

Ovim sertifikatom Kalafatska radionica Bokovac dobila je sve što je, u pravnom smislu potrebno, za održavanje proizvodnje začete gradnjom autohtonih jedrilica klase “arsenalka” i bliskih joj modela, te priređivanje regata pod latinskim jedrom i širenje tržišta za ove atraktivne ali brze ojedrene barke s dodatomom vrijednošću u obliku njegovanja tradicije i osavremenjivanja tehnologije na tom području”.

Sertifikat je kruna naših višegodišnjih napora da svoj polazni proizvod zaštitimo kao zaseban dizajnersko-brodograditeljski artefakt, kao djelo u kojem se sintezuju poznavanje tradicionalne gradnje u drvetu, izvođenje nimalo jednostavne forme barki u drvetu domaćih vrsta (murve, mulike...), opremanje latinskim jedrom i postizanje značajnih regatnih/sportskih rezultata tim barkama”, objašnjava najmlađi član porodice Bokovac, Andrea koja je od majke Miroslavke naslijedila zadatak i čast da promoviše ovaj rijetki porodičan biznis.

Prve brodograditeljske korake je započeo moj djed Petar Bokovac, davne 1965 godine. On je danas od najstarijih kalafata od Ulcinja do sjevernoj Jadrana. Početak njegove brodogradnje odnosio se na održavanje svih tipova drvenih brodova koji su plovili našim dijelom Jadrana. Kao i svaki početak, to je bio veliki izazov za jedinog kalafatu na tom području. Tih šezdesetih godina prošlog vijeka, pa i početkom sedamdesetih uslovi su bili mnogo oskudniji nego danas. Unapređivanjem posla, doprinosili smo samoj radionici ali I jačanju maritimne baštine u ovom dijelu našeg primorja. Stari drveni brod predstavlja kulturno dobro svake primorske zemlje”, priča Andrea.

Kao revolucionaran poslovni poduhvat ove porodične manufakture drvenih barki, pokazala se realizacija ideje da se oplemeni jedini tip broda koji je napravljen u Crnoj Gori – “arsenalke”.

Svjesni činjenice da joj prijeti potpuno nestajanje, odlučili smo se da napravimo malu flotu od 4 jedrilice tipa Arsenalka, ojedrene Latinskim jedrom. Pet godina truda koji smo uložili u radu na ovom projektu u Ministarstvu pomorstva su prepoznali, prepoznali vrijednost naših Arsenalki i odobreno je rješenje u Zavodu za intelektualnu svojinu Crne Gore. Tako je naš proizvod postao jedan od brendova naše države. Na ovaj način našim građanima, ali i ostalim pomorskim zemljama, želimo da približimo jedan segment naše istorije brodograditeljstva, naše pomorkse istorje. Imamo sreću da iz dana u dan njailazimo na sve više ljudi, iz cijelog svijeta, koji ne kriju oduševljenje modifikovanom replikom ojedrene “arsenalke”. To nam je sada najveće priznanje”, objašnjava Andrea Bokovac.

“Eksponatsko-regatni” status koji u Porto Montenegru uživaju “arsenalke” radionice Bokovac pomogao je u uspostavljanju poslovne saradnje sa kupcima iz Emirata, gdje je ljubav prema ojedrenim barkama možda I najizraženija na planeti.

“To što će autentične crnogorske ojedrene drvene barke ploviti Persijskim zalivom, da ne otkrivamo u sklopu čije flote, nije samo naš već i uspjeh Crne Gore. Jer, ovo je crnogorski brend čije etabliranje nismo žalili truda, volje i sredstava, koji otvara veliku perspektivu ne samo našoj porodičnoj manufakturi”, priča Andrea i dodaje da su plovila proizvedena u radionici Bokovac dobra reklama za turizam ali i promociju Crne Gore kao ekološke države jer ojedrene barke u sebi nemaju zagađivača prirode – “Njihovo gorivo je vjetar”.

Crna Gora nema mnogo registrovanih brendova a ovaj spade u sferu svojevrsne sprege zanata i primijenjene umjetnosti . Jer, naše arsenalke, jesu i proizvod umjetničke vrijednosti”, navodi Andrea.

Gradnje modifikovane replike “arsenalke” nije počela od inžinjerskog projekta na osnovu kojeg je ovaj tip pasare sedamdesetih godina prošlog vijeka rađen u tivatskom remontnom zavodu.

Pokušavali smo da dođemo do orginalnog, autentičnog nacrta arsenalke, ali ga nigdje nismo mogli naći. Ni mi, ni drugi koji su tragali za istim. Tako smo naš projekat počeli od jedne stare arsenalke koja je bila zapuštena i u neupotrebljivom stanju. Kada je donijeta u našu radionicu krenuli su radovi na izradi replike. U početku je plan bio da to bude barka ali kasnije se rodila ideja da čamac ojedrimo.. Ona je, u suštini, zadržala svoj izvorni oblik ali je prilagođena jedrenju. Dužina arsenalke je 4.70 cm, širina 1.75, gaz 0,90cm, visina jarbola 5,20cm, visina lantine 8.00cm, težina 500 kilograma. Ovaj tip pasare je sedamdesetih pravljen u Arsenalu po projektu koji je stigao iz Zagreba od strane tamošnjih inžinjera brodogradnje. Po priči starih radnika remontog zavoda izgrađeno ih je stotinjak koje su korišćene samo priobalno za potrebe lokalnog stanovništva. Svaka je imala svoj serijski broj. Dali smo se u potragu kako bismo pronašli bar jednu pločicu sa serijskim brojem ali je bezuspješno. Arsenalke iz naše radionice, narvno, imaju svoje serijske brojeve koji će rasti iz godine u godinu”, priča Andrea i dodaje da je u radionici započeta gradnja još četiri arsenalke.

U skladu sa mogućnostima taj broj će se povećavati”, ističe Andrea uz objašnjenje da pored arsenalki, klafatska radionica posjeduje I jednu “korčulanku” koja je takođe ojedrena latinskim jedrom, duzine i sirine vece od arsenalki skoro za jedan metar.

Kad ne jedri, ona obično služi kao prateći brod ostalim arsenalkama na regatama”, dodaje Andrea.

Poput “arsenalke” i novi tip drvenih jedrilica čiju su porizvodnju započeli u radionici Bokovac, gradi se isključivo od materijala iz Crne Gore.

U ovom poslu nema eksperimentisanja. Riječ je o milenijumski starom zanatu u kojem su standardi poznati. U tom smislu, biblijski zapisi otkrivaju da je Noeva barka, iz današnje brodograditeljske perspektive , imale idealne idealne odnose glavnih mjera”, priča Nenad Bokovac koji je od oca preuzeo ulogu glavnog majstora radionice i pokrenuoporjekat gradnje “arsenalki”.

Mi gradimo od drveta mulike, murve, bagrema i smreče koje nabavljamo od istog čovjeka. Riječ je o biranoj građi za brodogradnju, drvetu bez čvorova i bjelike. Jedini izuzetak vezan za gradnju naših jedrilica je u kobilici. Naše barke imaju kobilicu kakvu nemaju druge koje se rade na Jadranu – dublja je i spuštena, odnsono prilagođena jedrenju a ne klasičnoj plovidbi“, objašnjava Nenad.

Smreča se, objašnjava, koristi samo za izradu lantine koja drži jedro za jarbol.

Važno je da lantina bude što laganija i zato se radi od smreče. Ali, radimo je na specifičan način da bi bila dovoljno savitljiva – od letvi bez čvorova, debljine 15 mlimetara koje se lijepe. Tako se dobija tri puta čvršća ali i dovoljno elastičnija lantina“, nadovezuje se osnivač porodične manufakture Petar Bokovac.

Izrada barke odvija se u u deset faza koje su iste kao i u izradi svih tradicionalno građenih drvenih barki. Specifičnost plovila kalafatske radionice Bokovac je, pored kobilice koja je prilagođena jedrenju, i u tome što se barke ne farbaju.

Ne koristimo boje. Sve je lakirano, tako da nema sakrivenih grešaka. Drugim riječima, apsolutno je vidljiv majstorluk. Ispod farbe može mnogo toga da se sakrije. Ovakvog principa pri izradi drvenih barki drže se recimo u Americi. Naravno i u Ujedinjenim arapskim emiratima“, kaže Nenad.

Tajna dugovječnosti koju garantuju Bokovci, je i u zaštitinim premazima.

Nakon brušenja i lakiranja, podrazumijeva se premazivanje zaštitnim sredstvima koja garantuju dugovječnost. Kupcima naših barki koji se pridržavaju pravila održavanja, mogli da garantujemo stogodišnju trajnost“, kaže Nenad.

Jedina tajna u procesu izrade barki u radionici Bokovac je dužina parenja drveta za oplatu.

U fazi pričvršćivanja oplate ključno je ostvariti tačno vrijeme parenja da ne bi došlo do pucanja. Ovaj detalj, odnosno koliko dugo traje priprema daske do savijanja i postavljanja, to je jedina tajna naše izrade koju ne odajemo“, objašnjava Nenad.

Tajna brzine barke je, dodaje on, u kobilici.

Arsenalke teško 500 kilograma kreću se brzinom od 8-9 milja na sat. Na mahove brzina dostiže i 11 milja, ali sobzirom da je za određivanje maksimalne brzine potrebno da plovilo najmanje 50 sekundi održava tu brzinu ovaj podatak nije relevantan. Na regatama na kojima smo dosada učestvovali ove ojedrene barke pokazivale su se među najbržim u svojoj kategoriji“, kaže Nenad.

U trenutku pisanja ovog teksta, fokus u radionici Bokovac bio je na izradi prve ojedrene drvene barke iz klase „Baranka“. Gradnja je već bila u završnoj fazi – brod je dugačak 9,20, širok 2,80, imaće jarbol visok 9 metara i lantinu dugu 12 metara. To je ujedno i najveće plovilo koje je upotpunosti izgrađeno u radionici Bokovac.

Izvor: POGLED (FOTO: Anto Baković, Nenad Mandić, Zoran Nikolić)

{galerija}more/2017/8/bokovci{/galerija}

baneb dugi

auto klime bakovic 1

opstina bar

allegra

Cerovo

turisticka organizacija bar

kalamper

stara carsija

vodovod bar

komunalno

regionalni vodovod novi

luka bar

AD Marina Logo

ave tours

fpep vertical

Klime Baković

djokic

Logo MPF

tobar