Šta očekujem od nove vlade?
Ovo je pitanje koje već duže vrijeme sebi postavljaju turistički poslenici Crne Gore, a vjerujem i naši susjedi koji se kao i mi značajno oslanjaju na turizam.
Iako nisam imao namjeru da o Maradoni pišem u nastavcima (mada ni čitav serijal ne bi bio dovoljan) odlučio sam da na zahtjev iznenađujuće velikog broja ljudi koji su mi pisali napišem još ponešto o ovoj fudbalskoj ikoni XX vijeka, i to sa nekog drugog, ređe sagledavanog stanovišta.
Bilo je neophodno da se slegnu utisci ne bi li se bez patetike napisala koja riječ o jednom od dvojice najboljih fudbalera svih vremena jer odgovor na pitanje "ko je najbolji?" jasno je da nikada nećemo dobiti, baš kao ni na ono gotovo mitsko: šta je starije, kokoška ili jaje?
U vrijeme u kojem živimo, vrijeme laži, spinovanja, trolovanja, botovanja, fejknjuza, površnih i poluistina nije lako doći ni do poštene i prave informacije a kamoli do istine.
Ne znam mandatara, do prije pola godine nisam ni čuo za njega, ali mi se čini da čovjek sa onakvim očima i osmijehom ne može da bude loš.
Taman sam u prošloj kolumni pohvalio sugrađane zbog odgovornog ponašanja i odnosa prema pandemiji kad ne lezi vraže!
Vrela mediteranska ljeta uslovljena niskom vlažnošću rađala su tople noći u kojima često nije moglo da se zaspi do ranog jutra.
Jedne prilike, ima tome dobar komad vremena, (još je bio živ rahmetli hotel "Crna Gora" sa sve baštom), zatekao sam se u Podgorici, u nekoj trgovini.
Čitav život mi je prošao u Baru.
