"Bez oštrijeh zuba ledne zime
bi l' toplote blagost poznavali?
Bez budalah tupoga pogleda
bi l' umovi mogli blistat' svijetli?"
(Luča mikrokozma - Petar II Petrović Njegoš)
Piše:Saša Stojanović
Malo je reći da fascinira doslednost i upornost mladih naraštaja našeg grada da se izbore za ono što se negdje i nekad zvalo kosmička pravda. Za čemprese i dvorište Gimnazije u koju smo svi išli danas je Dan D. Sve je počelo dan uoči Sajma knjiga i o tome je već dosta rečeno, iz mnogo uglova i sa više aspekata. Bavili su se tim pitanjem/problemom i mnogi stručni ljudi, čini se nepristrasno i nenavijački. Ono što, čini se, posebno plijeni u ovom, pomalo neočekivanom jedinstvu mladih ljudi i njihovoj apsolutnoj osviještenosti, je to što nisu dozvolili bilo čiju političku, vjersku ili nacionalnu manipulaciju već ostaju čvrsto na građanskom fonu a takva je i podrška koju dobijaju od raznih grupa ili pojedinaca, iz zemlje i inostranstva, boraca za ljudska i građanska prava i društvo jednakih šansi. Iskreno, vjerujem da ovo nije ad hoc situacija i da je uz dobru organizaciju, i poznavanje prava i zakona sve moguće. S druge strane potvrđuje i da smo godinama taoci prizemne politike "zavadi pa vladaj", prije svega na vjerskim i nacionalnim podjelama. Mladi Barani i pojedini njihovi profesori su odlučni da ne pristanu na to, rukovodeći se Njegoševom "Al' tirjanstvu stati nogom za vrat, dovesti ga k poznaniju prava, to je ljudska dužnost najsvetija". Naši mladi sugrađani su za dijalog a to je ono na čemu počiva demokratija. Demokratija počiva i na opštem interesu a ne samo na pukim brojkama i volji većine. Naročito ne današnja demokratija i politika koja se ovdje vodi, koja je miljama daleko od ozbiljnog poimanja i bavljenja istom. Zato smo ponosni na ove mlade ljude koji ozbiljno i časno doživljavaju život i sagovornike sa kojima se ovih dana sreću. Oni nisu isključivi i ne traže nemoguće. No, očito je da su mnogi koji su vršili ili vrše vlast zaboravili na ovaj, prvi postulat vladavine i da im građani, mali i veliki nisu na prvom mjestu, što bi po logici stvari morali biti. Biti isključiv nikada nije rešenje a svaka batina ima dva kraja.
"Mislim da se moramo vratiti onome što je opšti interes, pa onda privatni" citirao bih našeg gradonačelnika, gospodina Raičevića, i potpuno se složio s njegovom izjavom. Ubijeđen sam da se sa ovom izjavom slaže i 99% građana Bara. Ako oni, koji su bili u sazivu iz 2009. godine, nisu čitali knjige i bili opštepismeni, valjda ovi danas jesu, da, kao predstavnici naroda i opštedruštvenog interesa, sagledaju realno stanje stvari i minimizirajući emotivni dio ove priče samo uključe zdrav razum lišen bilo čijeg interesa, osim interesa djece za koje se taj vrtić, valjda, gradi, i one malo starije djece koja pohađaju dvije obližnje škole. I sigurno neće imati nikakvu dilemu. Zato, u pamet se, odbornici!
*******
Ministarstvo prosvete, koje rukovodi i "operacijom vrtić" "proslavilo" se na još jednom polju. Naime, sadašnjim stručnjacima koji sjede u dotičnom ministarstvu zasmetali su, u obliku obavezne lektire, Desanka Maksimović, čika Jova Zmaj, Dobrica Ćosić, Aleksa Šantić, Branko Radičević, Sergej Jesenjin, Čedo Vuković, Anton Staničić, dok su na izlaznim vratima i sam Njegoš i Danilo Kiš!
Da nije tužno bilo bi smiješno jer nesuvislo objašnjenje koje su ponudili javnosti ne pije vodu ni kod učenika a kamoli kod njihovih roditelja, koji su i sami odrastali na štivu književnih velikana. Još smješnije izgleda lista onih koji bi trebalo da "zamijene" ove veličine i vjerujem da je nepoznata i stručnoj javnosti (pod uslovom da je ima) a kamoli široj. Zaista neshvatljivi potezi resornog ministra pa se postavlja pitanje pod čijim okriljem se dešavaju ovakve i slične nebuloze iz dotičnog ministarstva i zbog čega nastavni kadar i stručna javnost o ovome uglavnom ćute.
*******
Da ova vlast može i bolje potvrđuju i radovi na putnoj i trotoarskoj infrastrukturi koji se ovih dana sprovode u užem gradskom jezgru. Čini se da će naš grad ubrzo dobiti novu, ljepšu fizionomiju i da ćemo u novu godinu ući sa uredno asfaltiranim ulicama i sređenim trotoarima, koji će, čini se, najviše obradovati naše najstarije sugrađane.
Evidentno je da se već radi ili se završilo sporadično krpljenje asfalta u prigradskim zonama, da je putni pravac na izlasku iz opštine u oba pravca u sasvim dobrom stanju, da je ono što se trenutno radi za pohvalu i da samo treba nastaviti u tom pravcu jer ima još puno posla.
*******
Posle mnogo muka i peripetija konačno je sa radom počela i Narodna kuhinja u organizaciji NVU "Žene Bara kuvaju srcem". Već prvih dana vidi se svrsishodnost postojanja objekta ove namjene, stoga još jednom veliko divljenje i zahvalnost našim divnim i humanim sugrađankama koje su svojom upornošću i velikim pregalaštvom i srcem uspjele da se izbore za nešto što je mnogima od životne važnosti, bez obzira da li pružaju ili trebaju pomoć, hranu ili samo lijepu riječ i stisak ruke.
*******
Njegujmo naše manifestacije i potrudimo se da ih bude što više, jer osim ekonomskog momenta, donose i radost ljudima koji se sreću. Tako je bilo u Ostrosu na Koštanijadi, uz razne đakonije u kojima dominira kesten, uz ljubazne domaćine i lijepo vrijeme. Isto se očekuje i na predstojećoj Maslinijadi i Danima vina i ukljeve gdje će Barani, odnosno Starobarani i Crmničani imati priliku da ponovo pokažu svoju nadaleko poznatu gostoljubivost.
*******
Prije neki dan nimalo lijepim povodom nađoh se u Zeti, te kao i svakog putnika namjernika put me odvede u kafanu. Raspitah se za informacije koje mi bijahu potrebne i naiđoh na izuzetno ljubazne i predusretljive sagovornike koji mahom pokazaše dobru volju da mi pomognu da završim obaveze. No, više sam iznenađen situacijom da u Zeti baš svi pričaju samo o jednoj stvari - o fudbalu! S obzirom na to da Zeta ove jeseni igra, za naše prilike, odličan fudbal, to nije čudo da je fudbal i priča o tituli isključivo tema u svim zetskim kafićima, i to veoma glasno i upadljivo. Kad mi padne na pamet da je naš "Mornar", jedan od najstarijih sportskih kolektiva u zemlji, domaćin po stadionima širom CG i da se potuca od nemila do nedraga, pitam se zbog čega se grad prema njemu odnosi maćehinski i zašto i mi, kao i Zećani, Nikšićani, Pljevljaci ili Podgoričani, ne možemo da sanjamo o fudbalskoj tituli u našem gradu.
*******
Nažalost, dok sam bio odsutan, preminuo je moj prijatelj i dugogodišnji kolega, ali prije svega dobar i pošten čovjek Vido Martinić, od milošte zvani Viki.
S obzirom da nisam bio u prilici da mu odam poslednju počast, činim to sada, jer Vido je to i te kako zaslužio. Bio je predan i savjestan službenik, sjajan kolega od koga su mnogi učili i imali što naučiti, kako o ljudskim kvalitetima tako i o odgovornosti i posvećenosti poslu i obavezama i slobodno bih mogao reći da takvih ljudi više nema.
Putuj s bogom i počivaj u miru, dragi moj Viki. Laka ti zemlja.
*******
Na dan rođenja najvećeg među nama, došla je na ovaj svijet i moja kumica Mila. U domaćinovoj kući, uz prisustvo sve tri vjere koje neće da se dijele, bilo je veselo i bogami se popilo (i pojelo) u to ime, kako i priliči. Mojoj kumici želim da raste i odrasta u ljepšem društvu nego što je ovo sadašnje, i da kroz život bude hrabra i mudra kao Vladika Rade.
Čitamo se.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Jedra.