Humanost nije za slikanje.

Kad vidim da lokalna samouprava potpisuje ugovor o pomoći mladima bez roditeljskog staranja i to odmah isprati kamerom i medijima, pitam se, da li ima iko mudar da kaže: "Hajde da pomognemo, ali da ih ne eksponiramo".
Da li iko razmišlja o socijalnom aspektu uzvišenije, na ovaj način, kako se ti mladi osjećaju kad ih društvo ne vidi kao ravnopravne, već kao "one kojima treba pomoć".
Nije sramota nemati, ali nije dobro što naše društvo nema malo više obzira za ovakvu lokalnu politiku.
Humanost nije za slikanje.
Isto je i kad skuvaš obrok za nekoga, a onda to objaviš u medijima i slikaš ih, to više nije pomoć, to je samopromocija. A to naš narod radi i organizacije koje brinu o onima kojima pomoć treba.
Lokalna zajednica treba da pokaže "roditeljsku brigu" ne tako što će slikati svoja djela prema njima, već tako što će toj djeci, tim ljudima, omogućiti da žive dostojanstveno, kao svi drugi građani.
Ne isticati njihovu ranjivost, već osnažiti njihov potencijal.
Ako već "osluškujete potrebe zajednice", kako navodite, oslušnite etički i njihovo srce i dušu. Staraće ti ljudi. Pomozite bez slikanja. Tada je pomoć istinska.
U potpisu, Čitateljka iz Sutomora.