Integralno...

Uloga sindikata je bez suštine, između demagogije i pogodbi, uglavnom je tako u Crnoj Gori. Vidimo to.
Uloga sindikata trebalo bi da bude jedinstvena i jasna, beskompromisno zastupanje prava radnika. Sve drugo je skretanje s'puta i razvodnjavanje cilja.
Međutim, kada u okviru jedne organizacije djeluju dva sindikata, to nije dobro, nije bogatstvo različitih pristupa, to je podjela, često i svjesna, kojom se slabi svaki oblik zajedničkog djelovanja.
U praksi, sindikalna "borba" sve se češće svodi na organizaciju vikend putovanja, sportske igre, ili dogovore s trgovinama za kupovinu na rate. I to se radnicima prodaje kao "benefit", dok se suštinska pitanja, radni uslovi, prava, plate, sigurnost, guraju dalje od rješavanja pitanja.
Takvi sindikati nijesu istinski predstavnici radnika, već tihi saveznici poslodavaca. Umjesto znanja, odlučnosti i strateške borbe, sve češće svjedočimo sindikalnoj demagogiji, populističkim formama i nedostatku vizije.
U mnogim slučajevima, sindikalni predstavnici postaju produžena ruka poslodavca i države u namjeri da osujete šire domete i prava, a ne glas radnika.
Zato se moramo često zapitati,da li je sindikat još uvijek sredstvo borbe ili tek loša kopija one ideje zbog koje je nekada nastao?
U potpisu, stari penzionisani doker.