Ponoćni fejsbuk intervju s Gonijem počinjem nenadano. Prepisku smo počeli dogovrajući se oko psa kojeg treba udomiti a onda mi na um palo da bi mogli da “podignemo Jedro”.

PIŠE: Anto BAKOVIĆ

Goni je, kako se to danas kaže – “urbana legenda grada”. Pamtim ga dobro još iz njegovih golmanskih dana. Fudbalski zaljubljenici našeg grada post festum su ga porzvali “barski Iguita”, po čuvenom kolumbijskom golmanu koji je bio glavna atrakcija nekoliko Mundijala, zbog neobičnog stila branjenja, ludoj smjelosti ali i zbijanju viceva. Kako nisam posebnu upućen u svijet fudbala, nakon što mi je drugar objasno zašto su Gonija prozvali barskim Iguitom, i nakon što mi je rečeno da je Kolumbijac nešto mlađi od Gonija palo na pamet kako bi stvari mogle i da se okrenu, pa sam prokomentarisao> Rene Iguita je kolumbijski Goni.

Puštam sada Gonija da priča.

“Prve fudbalske korake učinio sam na starom Pristanu, poznatom prvom  igralištu “pod topole”. Tribine su bile šine sa kojih se gledalo i navijalo a kada bi neko povikao ili se začula sirena voza,kompletna publika bi skočila i utekla dok voz ne prođe. Sa druge strane igrališta bile su velike topole po čemu je lokacija dobila ime”, počinje Goni priču za Jedro.

“Sa 14 godina postao sam član omladinskog tima Mornara. Pokojni Dano Delibašić  je mene i moje vršnjake  upoznao sa čarima fudbala i prvim vještinama baratanja loptom. Na jednom treningu, dok sam branio, pokojni Anto Radović  raspalio je nkoliko šuteva u pracu gola na kojem sam bio. Skakao sam, pravio parade,branio… Nakon toga mi je preporučio dastanem između stativa i postanem golman. Poslušao sam i  debitovao sam na utakmici protiv Ulcinja.Sjećam se kao danas debija – istrčavam na teren, noge kao olovo, publike oko stadiona mnogo, muzika, tarabuka…Pobjedili smo taj meč. Slavilo se nakon toga a ja sam bio presrećan. Nakon toga ostao sam standardni golman, prvog tima”, prisjeća se Goni a onda zastaje, pa nakon pet minuta nastavlja kuckanje:

“Moj brat Žabeli Rešat sa 19 godina počeo je da igra na poziciji beka. Bio je perspektivan fudbaler.Trebao je da pređe u titogradsku Budućnost, što je u to vrijeme, za nas, bilo kao da ide u Real Madrid. Tragedija  je učinila svoje… Ne bih dalje o tome”, priča i zastaje na trenutak.

Potom nastavlja prisjećanje:

“Kasnije sam bio rezerva u prvom timu FK Mornara, onda prešao u starobarsku Slogu gdje sam završio karijeru. Proveo sam među stativama 15 godina. Dosta za moj život. Sve u svemu vrijeme koje se ne zaboravlja. Para nismo ni imali ni dobijali, ali je bilo bonova za topli obrok” priča Goni.

“Igrali smo svi srcem za boje svog kluba”,kaže  za Jedro Žabeli Agron,  Baranima poznatiji pod nadimkom Goni.

{galerija}sport/2017/6/goni{/galerija}