FB objave naših sugradjana...
Iako je u geografskom smislu Ćaki "samo" komšija, on je, slobodno mogu reći, pravi domaćin na festivalu koji traje već pet godina. Vidio je romantičnost u vremenu samih početaka ovog festivala, prepoznao je potencijal i ove godine, a podržao nas je i na način da je domaćinski otvorio i ovaj festival. Ponosan što ga poznajem još od mojih pionirskih koraka u stonom tenisu, zahvalan što njegova podrška traje i za manifestaciju koja ima za cilj prepoznavanje potencijala naše Crmnice. Hvala, profesore !
Povod uvoda je FB pismo doktoru Nevenu Lekoviću povodom njegovog posta i osvrta na protekli Godinjski festival
Dragi Nevene, sve je ovdje lijepo.
Selo, festival, sada i tvoje riječi u objavi.
U mom obraćanju na otvaranju festivala našla se i ova rečenica:
" 'S godinjiskim zvjezdanim noćima' Crna Gora ima nešto veće izglede da stigne do svojih zvjezdanih trenutaka".
Svjestan sam da ovo zvuči i kao retorički uzlet, ali ima onih koji tvrde, možda su u pravu, da svi imamo neku srećnu zvijezdu iznad.
I zvjezdu iznad Godinja.
I Crne Gore. Treba je otkriti.
I vjerovati u nju. Težiti njoj.
Biti joj dostojan.
Stara crnogorska sela su lična karta istorijske Crne Gore.
One homerovske, tada "od svukud stješnjene".
Mislim, a podržavajući prave moderne tokove, da bez trajanja istorijske svijesti Crna Gora, ne da nema izglede u strijemljenju ka svojim zvjezdanim visinama, već je upitno i njeno ovo-zemaljsko trajanje.
Mislim na istorijsku, dakle, pravu Crnu Goru. Ona pripada svim gradjanima ove zemlje.
Odoh, Nevene, malo daleko, valja se vratiti vrlo stvarnom crmnickom selu.
I Godinju, njegovom nevjerovatnom položaju, spoju prirode i ljudske ruke.
Radi se o dragocjenom primjeru narodne arhitekture na širem prostoru.
Upravo sam tu sam rečenicu mogao čuti od eminentnih istoričara umjetnosti, čuvenog beogradskog profesora Djurdja Bošković ili erudite umjetnosti Pavla Mijovića (mog bliskog crmnickog rodjaka). I od drugih iz stručne plejade koju sam, na moju sreću, bliže upoznao osamdesetih godina prošlog vijeka, kada smo u Kulturnom centru vodili veliki poduhvat obnove kulturno istorijskih spomenika opštine Bar.
Vraćajući se tvojoj lijepoj objavi i kao finalu ogromnog truda koje ste uložili, ti posebno, da se vratimo dominantnoj riječi. Ljepota!
Prema riječima jednog junaka romana Dostojevskog, dakle po riječima kneza Miškina "ljepota će spasiti svijet".
Onda vidimo se opet Godinju.
Ili susjednom selu, zašto ne?
I tamo se, čini mi se, ima što vidjeti. (Rečeno i - pro domo mea)
Nekada su se takmičili ko ima bolje vino.
To je, bez sumnje, jedno od najboljih distignuća crmničkih rivaliteta kroz vijekove.
Ne samo vladari - pjesnici Petrovići i narodna pjesma nego i moderni Danilo Kiš spominju "crmničko vino". Kiš u kontekstu lijepog osvrta na crnogorsku tradiciju svoje majke.
Probali smo godinjsko vino, iznova i na proteklom festivalu. Opet je bilo jedno od boljih numera festivala. Išlo je odlično i uz Biljanu Krstić, DadaTopića...
Ispod godinjskih zvijezda.
Veliki pozdrav Tebi i dragim Lekovićima!
