Prenosimo integralno.
U skladu sa zakonskim mehanizmima i prioritetom zaštite integriteta koji smo postavili u sektoru bezbjednosti, ministar unutrašnjih poslova donio je rješenja o prestanku radnog odnosa za još 13 policijskih službenika u skladu sa članom 162 stav 1 tačka 4 Zakona o unutrašnjim poslovima.
To je rezultat primjene zakona odnosno sprovođenja politike koja čuva obraz i temelje države.
Ne politike progona. Ne politike revanšizma. Nego politike prema kojoj policijska značka podrazumijeva mnogo veći stepen odgovornosti nego bilo koje obično radno mjesto.
Policajcu država daje ono što ne daje gotovo nijednom drugom građaninu, ovlašćenje da hapsi, pretresa, koristi sredstva prinude, nosi oružje, pristupa osjetljivim podacima i ulazi u najzatvorenije djelove državnog sistema.
Zato država ima obavezu da zna kome je ta ovlašćenja povjerila.
Nema ozbiljne države koja će reći da nije važno postoje li bezbjednosne smetnje, neka službenik ostane tamo gdje jeste dok jednog dana eventualno ne bude pravosnažno osuđen.
To bi značilo da smo pobrkali krivični postupak sa bezbjednosnom odgovornošću. Ko želi da nosi značku države mora ispunjavati standarde koje zakon, odnosno država propisuje.
Tačka.
Ne može se primati plata i biti policijski službenik, a policija i tužilaštvo vas teretiti za izuzetno teška krivična djela. To je vladavina prava.
Prethodnih decenija Crna Gora je naučila koliko je skupo kada kriminal uspije da pronađe vrata u institucijama. Naučili smo šta znači kada povjerljive informacije završe tamo gdje ne smiju, kada se operacije kompromituju, kada se granica između onih koji gone kriminal i onih koje gone zamuti.
Ne želimo da se ta vremena ikada ponove. To je ozbiljna bezbjednosna politika.
A svi časni policajci treba da znaju da je ovaj proces prije svega i zbog njih.
Nije pošteno da čovjek koji nosi uniformu časno, radi noću, rizikuje život i izlaže porodicu opasnosti bude izjednačen sa nekim ko svojim vezama, ponašanjem ili kontaktima kompromituje službu kojoj pripada.
Veting se nastavlja dok sistem ne bude siguran da ljudi kojima građani povjeravaju svoju bezbjednost zaslužuju i njihovo i povjerenje države.
