Sitan je sat a nesanicu koristim za interesantan razgovor sa kolegom po strasti prema fotografiji. Zove se Labud Lončar, rođen prije 52 godina u Ivangradu, živi u Baru.

Piše: Anto Bakovć

“Fotografijom se bavim od svoje četrnaeste godine kada sam u vojnoj školi u Sarajevu obukao uniformu ... Javna „vojna tajna“ je bila ta da skoro svaki pitomac u svom ormariću ima i jednu „Smenu 8“, kuca mi Labud.

Tako započinje naš ponoćni razgovor koji vodimo u inboksu fejbuka.

“Moj omiljeni aparat je Canon EOS. Ranije nijesam mogao da se posvetim mnogim od svojih hobija zbog prirode svog posla ali odlaskom u penziju prije deset godina to se promijenilo. Omiljena tema mi je Obala. Svi se nekako vraćamo obali. I pomorci, i turisti, i obični ljudi kada izađu na obalu da se odmore i misli razbistre. Svaku fotografiju smatram istorijskim materijalom. Fasciniraju me stare fotografije. Inače sam po vokaciji pjesnik. Član mnogih udruženja. Pa na književnim večerima pored zbirki poezije sa mnom je i foto aparat kojim beležim te trenutke i mnogi me smatraju fotografom a ne i pjesnikom. Aparat se vidi u rukama, knjiga manje...”, dodaje Labud.

Nemam šta da mu dodam, ali podstičem ga da priča dalje. Umjetnik se ne otvara svake noći, znam to dobro i “hvatam talas”.

“Fotografije mi se objavljuju na mnogim portalima a moj omiljeni portal je „Pokazivač“ gdje se svake nedelje objavi po jedna moja slika i pjesma. U Crnoj Gori to je portal „Moja Crna Gora“ koji je za 2017.god. štampao kalendar i uvrstio jednu moju sliku za mjesec Avgust”, kaže Labud I nastavlja “Van svih kategorija,moje omiljeno fotkanje je fotografisanje moja unuka Lidija. Fotografije objavljujem na mnogim fejs grupama koje se bave fotografijom a pored toga vodim i svoju grupu “Labud & prijatelji - lijepa fotografija”.

Onda odjednom prekida I kaže mi “Anto, ja te udavih. Ako sam prećerao oprosti”.

Odgovaram mu “naprotiv”. Dodajem da mnogo toga o njemu nisam znao do ovog razlogovora. Pitam ga za pjesme.

“Da imam svoju NVO "Nekazano". Međunarodno udruženje književnih stvaralaca i umjetnika. Objavio sam dvije knjige poezije. "Rođenje suze" i " Ostavljanja". Bio sam Urednik dva zbornika poezije i to "Umjetnost bez granica" i "Nekazano", objašnjava mi Labud.

Potom nastavlja...

“Moje pjesme su izašle u dvadesetak zbornika i almanaha poezije. Osvojio sam prvo mjesto kod "Društva živih pjesnika" koje broji oko 5000 članova i kao nagradu očekujem i januaru 2017.god. objavljivanje treće zbirke pjesama sa naslovom " Na poleđini sna", završava drugo I kolega po strasti prema fotografiji.

I tako pobjegosno ponoći. Na kraju razgovora šalje mi fotografije za galeriju. Na moju radost, a nadam se i naših čitalaca. Uživajte:

{galerija}art/2016/12/labud{/galerija}