
Veče u galeriji „Vega“
U galeriji „Vega“ sinoć je održan nesvakidašnji kulturni događaj – promocijom poetskog petoknjižja Željka Milovića (pet zbirki pjesama – ranih radova – objavljenih u jednom danu) obilježeno je 25 godina rada ove male, alternativne galerije.

Suteren galerije je neotkriveno “mjesto čarolije” za događaje zatvorenog tipa, do dvadesetak posjetilaca, akustično i puno starih restauriranih stvari, slika, škrinja, vremešnih stolica, predmeta od prije 100 godina, te nudi sve uslove za izvanredan ugođaj. Tako je bilo i sinoć.
Domaćica okupljanja, galeristkinja Jovanka Ljubenko Matunović govorila je o značaju Milovića za umjetnički život Bara, kroz mnoge segmente – književnost, muziku, lokalnu istoriju, izdavaštvo, organizaciju dešavanja - ali i prošetala kroz dvije i po decenije rada, počev od izložbe Dada Ćetkovića 2000. godine.

Promovisano poetsko petoknjižje sastoji se od knjiga: „Pseudologia Phantastica“, „Čini se da mozgovi crni pišu poeziju“, „Murali nevidljivog“, „Bar(bar)ski brevijar“ i „O prozirnim ženama i drugim vilinskim bićima“. Sve su različitog načina pisanja i žanrova.
“Sve su ove knjige napisane do negdje 1996. godine. Bio sam dio Udruženja književnika 'Ars Antibari' i svako od nas je na svoj način bio izuzetno pjesnički plodotvoran. Volim da kažem da smo pravili poetske filmove, u raznim žanrovima, priklonjeni raznim strujama, od rock poezije do klasične ljubavne, od minimalizma do poema. Tako su nastale i ove knjige, svaka je film za sebe. ‘Brevijar’ je zbirka zapisa razgovora sa Bogom, ‘Prozirne žene’ su ljubavna poezija, hermetični ‘Murali’ su knjiga meditativne poezije u prozi i nisam ni sam siguran što sve danas razumijem od toka mojih misli devedesetih, ‘Čini se’ sam počeo da pišem 1986, to je darkerska poezija, a ‘Pseudologia Phantastica’ je vrlo specifična knjiga, koju sam napisao sa pobratimom Slavkom Strahinjom, i u njoj se miješa istina i izmišljotina na jedan konkretan način. Sve su pjesme uglavnom štampane u originalnoj verziji, a vjetar u leđa da se odlučim da ih napokon objavim dala je Dragana Erjavšek, koja je i recenzent svih pet djela“, rekao je Milović.

Istakao je da su ove knjige i devedesetih bile spremne za štampu, ali nije bilo sredstava za njihovo objavljivanje, “a i produkcija nam je bila zavidna, toliko sredstava se nije moglo naći”.
O “Ars Antibariju” je govorio i Nenad Šonko Darmanović, jedan od članova ovog Udruženja, dok je književnik Savo Markoč objašnjavao zašto mu se najviše dopada knjiga “Pseudologia Phantastika”. Književno veče je prekidano čitanjem pjesama iz Milovićevih knjiga, ali i numerama uz akustičnu gitaru koje su izveli Milović i Božidar Gagović.





















