Voljeti grad ne znači samo šetati rivom i slikati zalazak.

Juče je rijeka Rena, ona dragocjena vodena nit što protiče kroz centar Bara, sa sobom u more nosila cement, pijesak i stid.
Neki "investitori" su je, bez trunke griže savjesti, iskoristili kao kanal za pranje svojih pohlepnih tragova. Mikseri za beton, građevinske mašine – umjesto da se očiste u za to predviđenim mjestima, oprani su baš tu, u Reni, kao da je to običan odvod. I to se, na žalost, ne dešava prvi put! Nosila je Rena u more i tone kreča i drugog građevinskog materijala. A ne smijemo zaboraviti ni gomile smeća i otpada koje su joj darivali sami naši sugrađani.
Već odavno, ranjena je i rijeka Željeznica. Ubistvo prirode u tišini. I sve to u Baru – gradu koji se diči svojim morem, jezerom, planinama, kanjonima, palmama...
Naše rijeke i more plaćaju danak nepromišljenog urbanog širenja i pogrešnog shvatanja razvoja. U nedostatku infrastrukture koja bi pratila pretjerano gomilanje izgrađenih kvadrata, rijeke postaju tekuće kanalizacije u koje se, u XXI vijeku, ulivaju septičke jame. Sve do plaža i mora.

Zato vas danas pitamo – da li mi volimo svoj grad?
Ako gledamo kako nam rijeke umiru pred očima, ako ćutimo dok se voda pretvara u sivu mrlju sramote – možemo li stvarno reći da volimo Bar?
Jer voljeti grad ne znači samo šetati rivom i slikati zalazak. Voljeti grad znači štititi ga. Znači reći: DOSTA! Dosta prljavštine, dosta nebrige, dosta bahatosti!
Zato danas tražimo:
– Da se hitno sprovede inspekcijski nadzor i kazne odgovorni za zagađenje rijeke Rene!
–Da se obezbijede trajne zaštitne mjere za sve vodotokove u Baru!
– Da se više nikada ni jedna rijeka ne koristi kao kanalizacija za profit!
Jer ako ne branimo naše rijeke danas – sutra ćemo gledati kako se more nepovratno muti, kako priroda nestaje, i kako naša djeca odrastaju u betonskom pepelu.
Ne smijemo pristati na to!
U potpisu, Biram Crnu Goru - Biram Bar