Ovo nije podatak sa kojim se možemo ili smijemo ponositi...

Najbolja stabla meljemo u pelet i izvozimo i tako se zaobilazi moratorijum na izvoz oblovine i bogati par pojedinaca u zemlji. (15.5 miliona)
A sa druge strane izvozimo dasku koja negdje drugo postaje finalni proizvod, razvija drvopreradu u drugim zemljama (uglavnom regiona) i tako obradjena postiže cijenu 100 puta veću po kubiku, zapošljava se na hiljade ljudi i razvijaju ekonomije drugih zemalja. (27.4 miliona)
Mi sa ovakvom "strategijom" služimo kao kolonija za izvlačenje prirodnog resursa i šumskog blaga a od čega korist ima veoma mali broj ljudi u Crnoj Gori i ogroman broj kompanija u inostranstvu.
Ovo je posledica neodrživog upravljanja i tuga.
Vrijeme je da promijenimo način kako upravljamo šumskim blagom.