Piši kako su se prale aljine u ståro vrijeme.

Oćeš tako? Sӕ ću ti noičis rijeć. Prale su se u finju. Potope se, ispere se poganština, i tedӕr se slože u sanduk, u kašetu. U kašetu se slože, sanduk četvrtasti. Slagale su se ovako. E ja, sjećam se. Prvo se ispere malo poganština, pa se tedӕr slože u sanduk. A ovamo vri voda u kazan, na ogӕnj, na ognjište. U nju bačeni listovi lovorike, da fino mirišu aljine. Bači se lovorika, i onå voda vri. A ovamo staiš veliku vreću preko aljinӕk i veliku kantu pepela. I zakačiš one četri ćoška. I tedӕr jedniom sudom vataš i prelivaš preko pepela. Vrelu vodu vadiš iz onog lonca i prelivaš oni pepeo. I oni pepeo ide i tåloži se na oni veš dolje. I to se rekne ,,aljine u finju“.

I onda śutridӕn ujtro ki vadiš. Kӕd je olađeno sve, vadiš ki i nosiš ki. Nosili smo ki tamo dolje. I onda nasapunjavaš na vrelo, na ploče naše. I tedӕr ki malo pokvasimo, nasapunjamo i onda trljamo pre ploči, trljamo. I tedӕr maljugom. Zvala se maljuga jedno drvo koje je imalo ručku, a glatko, ovako ovoličko. I onda se šupalo da izlazi ono iz onija aljinӕk. I tedӕr pre onoj ploči. Bile su ploče naprajene za pranje. I uzmeš one aljine, i kӕ ki lijepo nasapunjaš, fino natrljaš, one pjenu pušte. I tedӕr pre onoj ploči ki trljaš, jednu stranu pa drugu stranu. I uzmeš maljugu. I tedӕr tupaš maljugom, tupa, tupa, maljugom. Izbӕpaš ki lijepo. Iscijediš ki, baciš ki u vodu i ispiravaš kroz vodu, ispiravaš. Kӕ ki lijepo ispiraš i sve, slažeš ki u džak i doneseš ki doma. Jå, kӕd rivam doma, ćåk ki vrć preko žice da se suše na sunce.

Zaboraila sam ti rijeć, bilo je vrela. U sre zime ima vode dosta vӕzda. I ljeti i zimi doba bilo je vrela. Imali smo vrela. Topili smo džardine, sine, vrelom našijom. I onda je izvor kaptiran u kaptažu. Cijela voda pokupljena. Prije je bila punana jaža vode, ljeti i zimi. U zimu, kako nene. Naraste vrelo preko zime, punano vrelo, preliva sve preko puta. Tamo preko mlina, odilo je dolje svuđe. A u ljeto ga je manje. Ali dovoljno je bilo vӕzda - izvor gore da se napunja voda za piće, a dolje da peru žene.

Bile su četri ploče, pod ono drijevo, tamo ge murva. Svako je imao svoje mjesto. Ko prvi dođe, tamo nije važno, završi, uklone se jedan drugome. I tedӕr, neko ki je širio dolje. Ujtro pasa dolje, cio dӕn pere i ključå dolje vodu i sve, i ueče ki donese gotove. A neko, ko ki je doma otkuvao, stajao u finju, samo pasa dolje, ispira, trlja sa sapunom i s maljugom izudara, ispira u jažu i donese ki čiste doma i raširi mokre tako. A neko je odio tamo dolje, nosio drve cio dӕn i vodu i kazan i pepeo i sve nosio tamo dolje. To je veliki čalum, uzgor, nizdol. E, ja, tako su se prale aljine u ståro doba.

Ɨ Jozica Radulović (Jozica Matije Vuksanović)

å – labijalizovano ,,a“, glas između ,,a“ i ,,o“;
ӕ – refleks nekadašnjeg poluglasnika, glas između ,,a“ i ,,e“

Pripremila: Branislava Ćetković