Nakon tri nedjelje, danas je u more vraćena moja „korčulanka“ koja će ubuduće nositi ime Gavrilo i imati registarsku oznaku BR 510. Barku je maestralno restaurirao naš prijatelj Pablo Petra iz Albanije, sve u sklopu projekta „Omnia vita ex mare“ koji već godinama organizuje MCF.

Umjesto uvoda: Anto Baković

Svečanoj ceremoniji su prisustvovali prijatelji iz gotovo svih medija koji postoje u Baru. Zauzet završnim radovima na „Gavrilu“, nisam imao vremena da se posvetim pisanju priče o fenomenu drvenih barki o posebno familiji Korčulanka, pa vam ostajem dužan, nadam se vrlo kratko storiju na ovu temu.

Ovom prilikom, o porinuću restaurirane Korčulanke „Gavrilo“ u more, preuzimamo tekst sa superbrzog Monda, koji je, kao i uvijek, bio na licu mjesta.

Da dodam još i to da je za uspješno porinuće Gavrila zaslužna firma našeg poznatog nautičara Miša Durutovića „Jug“, koji je, kao i mnogo puta ranije svesrdno podržao projekat „Omnia vita ex mare“.


Gavrilo se vratio u more! (FOTO)

Izvor: MONDO.ME


Na vezu barske marine od danas je ponovo gotovo pet decenija stara barka iz čuvene porodice Gajeta Korčulanka, nazvana Gavrilo, sa registracijom BR 510.

Ova drvena ljepotica bila je jedna od prvih barki registrovanih u Baru i to pod brojem 9. Nakon što je godinama dobro služila svom vlasniku, proslavljenom fotografu i uredniku portala Jedro Antu Bakoviću, morala je na restauraciju. Ovaj živahni Dalmatinac koji već četiri decenije stanuje u Baru, odlučio se da restauraciju svoje lijepe barke odradi u sklopu projekta „Omnia vita ex mare“ koji je pokrenuo prije 15-ak godina kao predsjednik Mediteranskog centra fotografije u želji da sačuva pomorsku kulturu i tradiciju južnog Jadrana.

Njegova Korčulanka, tako će ubuduće biti na raspolaganju svim borcima za očuvanje i promociju pomorske i ribarske tradicije na ovom dijelu Jadrana.

„Danas u barskom marini ima desetak drvenih barki koje su spomenik maritimne kulutre ovog kraja, crnogorskog primorja ali i čitavog Jadrana. Projekat Mediteranskog centra fotografije „Omnia vita ex mare“, ima za cilj afirmaciju mediteranskog duha i načina života, poštovanja prirode i suživota s njom, očuvanje  kulturne maritimne  baštine naših prostora, kao dijjela sveopšte kulture. Moja Korčulanka je, kao oldtajmer, svojevrstan spomenik mediteranske kulture i kao takav zahtijeva posebnu brigu. Kao i sve slične drvene barke u ovoj i marinama naše obale“, rekao je Baković uoči svečanog porinuća svoje restaurirane barke, kojem su prisustvovali i predstavnici više medija, ali i barski ribarii zaljubljenici u nautičke oldtajmere.

Gajeta Korčulanka je prepoznatljiva po zaobljenom trupu uz šiljati pramac i krmu s jedrom. Obično su građene u dužini od 6 do 12 metara. Antov Gavrilo, rađen krajem 60-ih godina prošlog vijeka, dug je nešto više od šest metara.  

„Svaki stari drveni čamac ima neku svoju specifičnu istoriju. Obilazeći ne samo barsku već i druge crnogorske marine, primijetio sam da sve više drvenih barki završava na otpad, ili ih jednostavno vrijeme, sunce, kiša, bura i nevjera rastoči i raspadne do „rebara“. U Crnoj Gori, ovi stari drveni brodovi se ne smatraju, pa samim tim nisu ni  evidentirani kao kulturno dobro, bez obzira što im mnogi atributi suštinski daju takav značaj“, dodaje Baković pred porinućesvog Gavrila.

On je naglasio da i crnogorskom turizmu nedostaju škoji, molovi, mandraći koji obali daju poseban primorski čar.

„Treba dati malo prostora za drvene barke, vesla, mrežu, feral... koji su ustvari  ploveći muzejski eksponati. To je ponuda tradicionalne ljepote, nasuprot onoj plastičnoj koja nas sve više okupira a čiji su simboli mega jahte, gliseri... Visoki turizam može da se ponudi i kroz plovidbu uzribarenje u tradicionalnoj drvenoj barci sa feralom, parangalom, pendulom, mrežom... Da se doživi čarobni osjećaj zapljusnuća talasa, mediteranske noći i mirisa. Ovaj poduhvat, je u tom smislu val koji mi iz Mediteranskog entra fotografije šaljemo našim sugrađanima i svim ljubiteljima pomorske tradicije“, naglasio je Baković.

Restauracija „Gavrila“ bila je, objašnjava Anto, zajednički volonterski projekat više zaljubljenika u drvene barke. Umjetničko-majstorski dio poduhvata bio je povjeren Pablu Preki iz Albanije koji je u bogatoj karijeri obavio više sličnih restauracija starih barki od grčke do crnogorske obale.
 
„Drvene barke zahtjevaju posebnu brigu ali i nose neobično zadovoljstvo. Ovaj je poduhvat bio lijep izazov. Nakon ovakve restauracije, ova barka spremna je za bar još 20 godina života u moru“, prokomentarisao je Pablo za Mondo.

Za zantasko umjetnički rad komplimente je dobio i od vlasnika Gavrila.

„Pablo je zanatski dio posla odradio zaista vrhunski, što je i vidljivo. Podršku sam imao i od brojnih prijatelja koji su, kao i ja zaljubljenici u stare drvene brodove. Kako je projekat bio volonterski, neću pominjati nikog posebno da bi izbjegli marketinšku notu. Znam da su svi sretni zbog uspješnog završetka projekta i da ćemo svi zajednički uživati u čarima i ugođaju koji nosi plovidba gavrilom kojeg smo vratili u more“, rekao je Baković.

Jedan od ljudi koji su dali doprinos u komplikovanom procesu restauracije Gavrila, bio je i predsjednik Nacionalnog udruženja profesionalnih ribara Boško Ivanović.

„Drveni čamci su zahtijevniji za održavanje, naročito ovako stari, ali ne znam nijednog nautičarakoji ih ne voli. Oni su stabilniji u moruod plastičnih i onih napravljenih od drugih materijala, i da se tako izrazim, u svakom smislu prirodniji. Konačno, i svi moji brodovi su od drveta. Svi smo ushićeni što je još jedan drveni brodić vraćen svome domu a kao članovima ribarsko-mornarske porodice ovdje na Marini bilo nam je zadovoljstvo da pomognemo u njegovoj obnovi“, prokomentarisao je Ivanović.

Sličnu poruku imao je Dragoljub Bajković iz nacionalnog udruženja proizvođača ribe.

„Mi smo tu da se pomažemo i na obali i na moru a svako porinuće, naročito ovako lijepog i čamca sa dugom istorijom nas obraduje“, rekao je Bajković.

Ceremoniji porinuća prisustvovao je i čuveni barski ribar Zoran Tošo Milović u čijoj je mreži svojevremeno završila zasad jedina ulovljena bijela ajkula u akvatorijumu južnog Jadrana. Nakon spuštanja Gavrila u vodu, za srećnu plovidbu i dug život ljepotanu sa Korčule, nazdravilo se uz priganice u ribarskom gnijezdu Rajka Orlandića.

{galerija}more/2017/4/gavrilo{/galerija}