Na jedrilici život žive punim plućima.

Bračni par Lida i Saša Pavlov, oboje sa invaliditetom, godinama žive na jedrilici “Stolen Moments” u barskoj marini. Liza ima cerebralnu paralizu, a Saša rijetku bolest – ahondroplaziju što ih ne spriječava da žive život “punim plućima” i putuju svijetom.

Piše: Biljana Dabić/Portal Bar

Njihova energija i volja za životom su osvješćenje za sve one trenutke kada zdrav čovjek pomisli da mu je teško u životu.

Lida se kreće uz pomoć hodalice, ili koristi invalidska kolica ako je duže na kopnu.

Međusobona posvećnost i podrška, putovanja, takmičenja...potvrđuju da je motivacija energija života. Prepreke su samo u glavi.

– Mi smo iz Moskve. Oboje smo invalidi, ali to nas ne spriječava da putujemo jedrilicom. Saša je nautičar, ali ja sam uvek tu “admiral”. U proteklih desetak godina obišli smo Sredozemlje- više puta smo bili u Italiji, Sardiniji, obišli Palma de Majorku, bili u Bariju da posjetimo sv. Nikolu, zaštitnika pomoraca. Bila je to za nas velika sreća! Stigli smo do Venecije, Slovenije, pa obilazili hrvatska ostrva, uživali u Grčkoj više puta... priča Lida.

Dok teže izgovora riječi ona na licu nema grč. Lida pokretima ruku, očima dočarava sreću zbog avanturističkih poduhvata u njenoj šestoj deceniji života.

-Mnogo nam je bilo lijepo prije dvije godine na Krfu. Ostali smo mjesec dana. Krstarili. Planiramo putovanja za ovu godinu, dodaje Saša.

On je, kaže ponosno, u jedrenju već 30. godine. U Moskvi je imao malu jedrilicu. Učestvovao je u regatama.

Bili smo i na regati koja se organizovala u Baru, podsjeća Lida.

Na pitanja – od kada žive “putujućim životom” u jedrilici, kako su odabrali Bar za “usidrenje”, Pavlovi se pričom vraćaju u Rusiju.

-Upoznali smo se 2004., a dvije godine kasnije vjenčali. Na putovanje svijetom krenuli smo iz ruskog grada Tver. U Crnu Goru su došli 2008. godine da kupimo jahtu. U Baru smo se “usidrili” . Mnogo volimo Crnu Goru. Uživamo dok obilazimo crnogorski biser Boku Kotorsku. Boka nas je osvojila ljepotom. Obale, mali gradovi, naselja, prelijepe kuće, ta autentičnost... Krasna je Boka, kažu Pavlovi. Maštali da zajedničko vrijeme provode na moru. Godinama žive svoje snove.

Snagu u savladavanju svake prepreke vide u međusobnoj podršci.

-Kad su u Baru, osim u marini, vole vrijeme provodititi na šetalištu. Saša uživa da vozi bicikl, ali Lida zbog bolesti ne može.Međutim, našli su rješenje.

Saša je napravio trocikl i na barskoj rivi često se mogu sresti. Saša vozi svoju Lidu u trociklu do Šušnja.

Proteklih godina zime su provodili u Rusiji, i u Crnu Goru bi dolazili s proljeća te ostajali na jedrilici do kasne jeseni. Zbog pandemije koronavirusa proteklu zimu su bili u Baru. Prezimili na svojij jedrilici.

Svakog ljeta sa nama odmor provede moja kćerka iz prvog braka. Prošle godine nije mogla doći zbog pandemije. Sa radošću čekamo da nam dođe u Bar, kaže Lida.

Pavlovi sve rade sami. Od odlaska u kupovinu do održavanja jedrilice.

 Živimo skromno. Hranu pripremamo sami. Sa Sašom sam počela da učim vještine upravljanja jedrilicom. Nas je more vuklo. Ušli smo u drugi život. Često je bilo i teško. Dešava se da turisti žele sa nama da krstare. Lijepo nam je, družimo se, a to je način da zaradimo nešto novca, dodaje Lida.

Na pitanje imaju li strah, da li se boje oluje kada plove, odgovaraju – “Živi smo ljudi”.

-Jednom kad nas je uhvatila oluja u kojoj smo bili oko dva dana. Istrajali smo. Tek nakon toga počeli smo da razumijemo i cijenimo život još više. Da li se bojimo da plovimo na jedrilici? Da, ponekad je zastrašujuće. Ali, put će savladati onaj ko ide! Samo treba živeti.

Život je onakav kakvim ga posmatrate, zaključuju Pavlovi.