Pod okolnostima izazvanim pandemijom koronavirusa i zdravstvenom situacijom koja vlada na ovom području i naš grad sa svojim javnim službama u hodu pokušava da se prestroji i pozicionira kako bi u nastalim okolnostima što bolje i kvalitetnije pružao usluge građanima.
Svakome ko je i malo realan jasno je da to nije ni malo lako, a još manje jednostavno. Dominantan utisak je da nam je svima potrebno strpljenje i malo lijepog vaspitanja.
No, krenimo redom, u želji da osvijetlimo neke stvari i pomognemo sugrađanima da ostvare svoja prava i završe obaveze.
U proteklom periodu znatnom broju građana su istekla lična ili dokumenta motornih vozila i adresa na kojoj se nalazi barski ogranak MUP-a CG je svakako najposjećenija javna ustanova radnim danima u periodu do 14 časova. Tamo primjećujemo uvijek konstantnu gužvu i mnogo stranih jezika u opticaju, uz opasku da je nemoguće držati socijalnu distancu od propisana 2 metra. Ipak, gotovo svi prisutni nose maske i strpljivo, uz neznatno gunđanje, čekaju da dođu na red.
Službenici koji rade na prijemu materijala i izdavanju dokumenata vrlo profesionalno se odnose prema poslu i strankama, i uglavnom brzo i savjesno završavaju posao. Ipak, ostaje utisak da bi angažovanjem jednog redara stvari mogle da se odvijaju kudikamo brže jer je dobra organizacija pola završenog posla. Takođe, ostaje dilema kako oni radno angažovani da dođu do prijeko potrebnih isprava i dokumenata, jer što reče jedna moja prijateljica koja je u radnom odnosu, potrebno je uzeti godišnji odmor ili bar nekoliko dana bolovanja da bi mogao da izvadiš potrebne papire, zbog stajanja u redu od minimum dva sata.
Preporuka nadležnima je da se pozabave malo ovim problemom kako bi svi na vrijeme, uz manje gužve i u jednakom obimu bili u prilici da ostvare svoja prava.
Takođe u prijepodnevnim satima primjetne su velike gužve i u ostalim javnim ustanovama, no s obzirom da one ne kubure sa prostorom to je i održavanje fizičke distance lakše. To prije svega važi za Građanski biro (ima redara) i Poštu, gdje se poslovanje odvija u punom kapacitetu uz poštovanje mjera NKT-a, i uz vrlo pristojnu i ljubaznu komunikaciju službenika. S druge strane, ispred prostorija Fonda PIO i Centra za socijalni rad zbog skučenog prostora i nemogućnosti prijema stranaka u većem broju zaposleni se dovijaju na razne načine ali veoma angažovano i sa željom da pomognu u ova teška i neobična vremena, što je za svaku pohvalu.
Dvije sigurno najvažnije javne ustanove u doba pandemije su dom zdravlja na Topolici i bolnica u Starom Baru, gdje se građani ali i zaposleni mogu naći u najneobičnijim situacijama. Pišući iz ličnog (ali i ponekog tuđeg) iskustva neizostavno treba pohvaliti veći dio zaposlenih u obje zdravstvene ustanove i njihov odnos prema pacijentima, odnosno sugrađanima koji su u stanju potrebe za njihovim uslugama i pomoći. Ako uzmemo u obzir da nije lako raditi s ljudima (ima nas svakakvih) napor barskih medicinskih radnika da svakog zbrinu, izađu u susret, pomognu, prevazilazi očekivane okvire.
U svemu tome dominira ono strpljenje s početka priče i uglavnom lijepo vaspitanje, ljubaznost i razumijevanje zaposlenih, što ni u normalnim okolnostima nije lako održati na visokom nivou a kamoli u vanrednim. Takav odnos prema (su)građanima prosto upućuje na razmišljanje i gotovo logičan zaključak da pravila službe nisu nužna, ni neophodna, dok u nama ima ljudskosti, empatije, i u krajnjem, profesionalne odgovornosti prema poslu koji obavljamo. U tom kontekstu izdvojio bih dr Veru Lutovac iz ORL ordinacije i njenu medicinsku sestru Jelenu, koje vam svojim pristupom i profesionalnošću prosto uljepšaju dan, osim što sa medicinskog aspekta riješe problem, uz, naravno, uvažavanje svih medicinskih radnika koji ljudski, stručno i profesionalno obavljaju svoj posao, a srećom po nas još uvijek ih ima.
Uz želju da se situacija sa koronavirusom zaustavi bar na ovom nivou i počne da opada, ostaje nada da su nadležni i zaposleni u pomenutim ustanovama spremni da odgovore izazovima i potrebama i u većem obimu ako za to bude potrebe. U svakom slučaju svako od nas može dati svoj skromni doprinos pridržavajući se opštih uputstava, bar poštujući socijalnu distancu i noseći masku, kako ne bismo izazivali rizik da se zarazimo ili da zarazimo drugoga. Uz malo dobre volje i podizanja svijesti o opštem društvenom napretku nije teško biti odgovoran.
*******
Situacija koja ipak ostavlja najjači utisak poslednjih nedelja, i gorak ukus u ustima, jeste ona s našom sugrađankom, profesorkom filozofije u podgoričkoj gimnaziji "Slobodan Škerović", Jasminkom Milošević. Ne želeći da ulazim u razloge koji su do toga doveli apelujem na nadležne i sve koji mogu pomoći da utiču da ova priča dobije pozitivan ishod i da se tako spasi jedan vrijedan život.
Štrajk glađu u XXI vijeku svakako nije dobra situacija ni za koga, kako za profesorku Milošević, tako ni za prosvetnu zajednicu ali ni društvo u cjelini.
Sigurno postoji način da prevlada glas razuma i poslednji čas je da se sjedne za sto i razmotri povod koji je profesorku Milošević natjerao na ovako drastičan potez i radikalnu odluku kojom sebi ugrožava život. Simbolična materijalna pomoć i verbalna podrška na društvenim mrežama svakako nisu dovoljni bez hitnog odgovora Vlade i resornog ministarstva u rešavanju ovog problema.
*******
Prije nekoliko dana nebesku reprezentaciju barske Gimnazije popunio je jedan od omiljenih profesora, prof. dr Miloš Perović. Poznatiji kao profesor Šaćo, vrhunac popularnosti kod učenika stekao je osamdesetih godina prošlog vijeka svojim originalnim doskočicama i akcentom kojim ih je izgovarao pa su mnogi učenici s nestrpljenjem čekali časove geografije na kojima se osim sticanja znanja nerijetko mogla čuti i po koja šala. Profesor Perović je preminuo u svojoj 93. godini, a u skladu sa opštim zdravstvenim mjerama i preporukama NKT-a sahranjen je u krugu porodice na gradskom groblju Gvozden brijeg.
*******
Naš grad živi pomalo neobičan i neuobičajen ljetnji život, život običnog tempa, kakav sigurno nije živio mnogo godina unazad. Bez mnogo dešavanja, nenavikao da bude prazan u ovo doba godine, Bar diše smanjenim kapacitetom.
Nema kulturnih dešavanja, nema ni muzičkih događaja, nema ni (mnogo) turista i neka letargija je kao lahor zapuhnula grad. U skladu sa opštim, ozbiljnim zdravstvenim stanjem na teritoriji Crne Gore, odložen je i kulturni biser našeg grada, "Barski ljetopis", za neka ako ne ljepša a ono sigurnija vremena. Veliki broj ljudi je, kako u mentalnom, tako i u egzistencijalnom smislu, pogođen situacijom koja je na snazi, stoga je neophodno da svako da svoj puni doprinos kako bismo iz svega što prije izašli.
Vrijeme pred nama možemo iskoristiti za odlazak na plažu, čitanje, druženje, rekreaciju ili bavljenje sportom, kako god, ljetnje gužve na koje smo navikli ovog ljeta nam sigurno neće biti problem.
Saša Stojanović
