Stav čitateljke...
Nedopustivo kašnjenje u rješavanju zahtjeva za tuđu njegu i pomoć.
Kao građanka koja sam zahtjev za ostvarivanje prava na dodatak za tuđu njegu i pomoć podnijela još početkom ove godine, izražavam najoštriji protest zbog činjenice da moj predmet i kao i brojni drugi, i dalje nije riješen.
Posebno zabrinjava što se, prema informacijama koje dobijamo od zaposlenih, još uvijek obrađuju zahtjevi iz prethodne godine.
Postavlja se jednostavno pitanje gdje je problem i ko snosi odgovornost za nepostupanje ili sporo rješavanje zahtjeva.
Da li je problem u Centru za socijalni rad, u socijalno-ljekarskim komisijama ili u resornom ministarstvu? Ovo je sramota da se tako neodgovorno odnose svi.
Građane ne interesuju administrativna prebacivanja odgovornosti između institucija. Njih zanima da sistem funkcioniše i da najugroženiji dobiju pomoć onda kada im je potrebna, a ne kada za to bude prekasno.
Ovdje nije riječ o administrativnim predmetima, već o ljudima sa teškim invaliditetom, nepokretnim licima i osobama kojima je pomoć druge osobe neophodna za elementarno dostojanstven život. Svaki dan čekanja za njih predstavlja dodatnu patnju.
Nažalost, postoje slučajevi u kojima ljudi nisu ni dočekali ostvarivanje ovog prava. Poznat mi je slučaj žene,nemoćne, koja je preminula čekajući odluku o naknadi za tuđu njegu i pomoć. Ima takvih slučajeva još. To je poraz sistema koji bi morao da štiti upravo one koji su najranjiviji.
Bez obzira na to ko donosi konačnu odluku, odgovornost postoji na svakom nivou. Svaki zaposleni u institucijama koje učestvuju u ovom postupku ima profesionalnu i moralnu obavezu da doprinese efikasnijem rješavanju predmeta i da ukaže na probleme koji dovode do višemjesečnih ili višegodišnjih kašnjenja.
Građani imaju pravo da očekuju da institucije rade u njihovom interesu, a ne da mjesecima čekaju odgovore dok se gomilaju neriješeni predmeti.
Posebno zabrinjava utisak da ne postoji osjećaj hitnosti kada su u pitanju osobe sa teškim invaliditetom i one kojima je pomoć neophodna svakog dana.
Dostojanstvo osoba sa invaliditetom ne smije zavisiti od sporosti administracije. Pravo na tuđu njegu i pomoć nije privilegija, već zakonom garantovano pravo koje mora biti ostvareno u razumnom roku.
Svako dalje odlaganje znači da sistem ne pomaže upravo one građane kojima je njegova podrška najpotrebnija, saopštila je čitateljka svoj stav i problem javnosti.
Da podsjetim...
Pravo na dodatak za tuđu njegu i pomoć u Crnoj Gori ostvaruju lica kojima je zbog invalidnosti ili zdravstvenog stanja neophodna pomoć drugog lica. Zahtjev se podnosi nadležnom Centru za socijalni rad, uz ljekarsku dokumentaciju i uvjerenje ljekarske komisije. Iznos naknade je redovno usklađen sa zakonskim propisima
