Smatram da bi Treći paket socioekonomskih mjera Vlade Crne Gore trebao biti inkluzivniji u smislu veće podrške ostalim privrednim djelatnostima, obzirom da je treći paket antikriznih mjera prevashodno usmjeren na podršku turizmu i poljoprivredi.
Piše : Radomir Novaković Cakan ,privrednik, potpredsjednik Opštine Bar
Na žalost, i ostale djelatnosti trpe velike posljedice uslijed kontrakcije tražnje koju izaziva drastični pad broja turista. Na žalost, ni to nije jedini razlog. Smanjenje tražnje je dodatno produbljeno manjom potrošnjom od strane domaćih potrošača, koji su u očekivanju daljeg pogoršanja ekonomske krize više orjentisani prema štednji. Ovi negativni uticaji smanjuju realizaciju malim i srednjim preduzećima, kao što je slučaj i sa preduzećima koja se bave prodajom tekstila i obuće, što se negativno odražava na održivost poslovnih aktivnosti sa više aspekata. U prvom redu je održivost troškova zarada i broja zaposlenih.
Mada sam u javnosti prepoznat kao preduzetnik, odnosno firma koja nagrađuje i afirmiše dobre radnike, takođe uz punu svijest o socijalnoj odgovornosti i potrebi da se zadrže radnici, kako ne bi ostajali bez posla i egzistencijalnih prihoda, dozvolite da konstatujem da dalje održavanje broja zaposlenih u ovim uslovima, ne može se finansirati iz prihoda, već trošak zarada postaje direktan gubitak za poslodavca. Kako privatni poslodavac u sektoru malih i srednjih preduzeća ne može ni u kratkom roku da podnosi ovaj gubitak, mi smo prinuđeni ili da značajno umanjujemo zarade ili da otpuštamo radnike, što na žalost postaje opšta pojava u Crnoj Gori, koja će proizvesti siromaštvo, a konsekventno tome, novi pad tražnje i produbljivanje recesije.
S toga predlažem da se subvencionisanje zarada predvidi i za ostale ugrožene djelatnosti, odnosno za zaposlene u trgovinama tekstila i obuće. Predlažem da ova subvencija bude 50% minimalne zarade.
Takođe, prilikom nabavke robe od dobavljača, nerijetko je uslov uplata avansa. Pad tražnje nam onemogućava da nabavimo robu, jer nismo prodali proljećni asortiman, dok ljetnji otežano realizujemo uz velike rabate koji izjednačavaju nabavnu i prodajnu cijenu.
S toga molim Vladu Crne Gore da IRF pripremi povoljne pakete kreditne podrške, sa grejs periodom do godinu, i niskim kamatnim stopama, koji bi prodavcima tekstila i obuće omogućio nabavku robe i nastavak poslovnih aktivnosti. Ovo tim prije što komercijalne banke izbjegavaju da kreditiraju preduzeća koja su od Vlade zatražila i dobila subvenciju za zarade, budući da ih percipiraju kao rizična. Ne treba napominjati da ovo dovodi do nelikvidnosti firmi i nemogućih uslova poslovanja. Podsjećanja radi, u periodu april i maj medju zabranjenim djelatnostima su se nalazile i prodavnice tekstila i obuće.
Takođe, predlažem da nam se omogući i reprogram poreskih obaveza, za one prodavce tekstila i obuće koji nijesu u mogućnosti da trenutno realizuju sve obaveze prema državi. Napominjem da se 400 prodavaca tekstila i obuće nalazi na bijeloj poreskoj listi.Ovdje posebno imamo u vidu plaćanje cariniskih i poreskih dažbina koje prilikom uvoza moramo da platimo u roku od 30 dana. Na žalost u tom roku ne možemo da realizujemo robu i platimo obaveze, pa molim i predlažemo da se ovaj rok prolongira na 90 dana.
Smatram da bi posljedice djelimičnog ili potpunog zatvaranja naše djelatnosti dovele ne samo do gubitka velikog broja radnih mjesta, čime bi najveći broj naših zaposlenih i članova njihovih porodica dospio ispod linije siromaštva, već i ojačalo sivo tržište, koje ni ekonomski snažnijim državama ne ide u prilog, a kamo li, sada već izvjesno, ranjivoj ekonomiji Crne Gore.
