Prilikom prijema brucoša, studente je pozdravio dekan Fakulteta za poslovnu ekonomiju i pravo Bar prof. dr Rajko Novićević.

Prenosimo nadahnutu poruku dekana brucošima u integralnom obliku,smatrajući da je poruka od šireg društvenog značaja.

Posebna mi je čast i zadovoljstvo da vas sve pozdravim, a posebno vas, mlade kolege, nove pripadnike akademske zajednice. Čestitam vam na odluci da upišete fakultet i stupite u prestižno akademsko društvo. Posebno zahvaljujem na povjerenju koje ste nam iskazali i povjerili ovom fakultetu vaš akademski razvoj. Na samom početku želim da iskažem zadovoljstvo naše institucije što na ovom skupu su i brucoši, odnosno studenti prve generacije studijskog programa pravo.

To je ishodište naše strateške i razvojne odluke da izvršimo diverzifikaciju visoko obrazovnih programa i damo odgovor na potrebu razvoja ne samo primorske oblasti već i naše države Crne Gore. Time otvaramo mogućnost za sve mlade ljude koji imaju ambiciju da se u svom životu bave veoma zahtjevnom ali isto tako i humanom naukom kakva je nauka prava. Divna je to kompilacija kada je u pitanju nauka, s jedne strane ekonomija sa druge pravo. Ne postoji prirodnija sinergija nego što je ta.

Vidjećete mlade kolege da pravo i ekonomiju determinišu onu neophodnu samobitnost i održivost svake društvene zajednice. Svjedoci smo da je upravo na tom polju najviše dilema na koje i mi kao akademska zajednica imamo obavezu da dajemo odgovore, u protivnom ne treba da postojimo. Nauka i nema smisao ako ne daje odgovore i nije u funkciji rješavanja životnih problema. Njena ishodišta moraju da imaju za rezultat veći životni konfor i zadovoljstvo. Sama za sebe, smještena u institutske i profesorske fioke ne znači ništa i nema nikakav značaj.

Poslednjih nekoliko decenija stvoren je niz novih naučnih oblasti i povećan je obim znanja, može se reći, više nego svih prethodnih vjekova zajedno. Osim stvaranja novih došlo je do širenja postojećih naučnih oblasti. Nauka i obrazovanje sve više izrastaju u neposrednu snagu rada i društva.

Bogatstvo jedne zemlje se ne objašnjava koliko jedna zemlja ima rude gvozđa, nafte i sl. već pojmovima kao sto su ljudski resursi, ljudski potencijali. Sve je uočljiviji proces siromašenja prirodnih resursa na kojima su se održavale dosadašnje ekonomije, zbog čega svijet ulazi u fazu da sve ostale proizvodne resurse mora čuvati i unapređivati isključivo racionalnom upotrebom kompetencija, pogotovu stručnih kompetencija čiji je stepen integralnosti u odnosu na ostale nivoe obrazovanja vrlo visok, a međuzavisnost veoma značajna. Moderno društvo, odnosno ono koje to želi biti, mora biti usmjereno ka znanju. Ulaganje u znanje predstavlja najveću investiciju u svakoj razvijenoj zemlji.

Znanje predstavlja glavni pokretač produktivnosti i zato razvijene zemlje sve više povećavaju investicije u razvoj ljudskih resursa.

Drage kolege, brucoši,
Siguran sam da shvatate svijet u kojem živite. Nastojte da budete sudionici, a ne nijemi posmatrači procesa koji se odvijaju. Mladom čovjeku, odnosno ljudima kao što ste vi ne priliči da hodaju otvorenih kapaka, a zatvorenih očiju. Uključite se u procese ili nastojte da ih kreirate. Niko od nas nema rezervno vrijeme, zato vas upućujem da se ne bavite onim što je prošlo jer ga ne možete promijeniti, gledajte naprijed i mijenjajte sebe na taj način ćete mijenjati i društvo. Uvjeren sam da možemo zajedno uspjeti na tom putu.

Dragi brucoši, i kao profesor i kao roditelj uviđam refleksije sistema vrijednosti u kojem živimo. Nemam namjeru da u ovoj prigodi to dalje analiziram već ću samo konstatovati da živimo vrijeme upitnih vrijednosti. Dignimo se iznad toga. Pomoći ćemo vam u tome.

Mladi ljudi imaju mnogo želja ali trebate biti svjesni da veoma često ne bude onako kako bi smo željeli. I neuspjeh vas ojača, često više nego uspjeh. Nikada nemojte klonuti i posustati na putu realizacije vaših ciljeva.

Poštovani prijatelji, dragi brucoši, kako to reče Dikens “Vrijeme nije uvijek strog roditelj: iako ne čeka svoju djecu, blago pomiluje one koji ga dobro upotrijebe“. Ne gubite vrijeme jer vam se ono neće vratiti.

U to ime želim vam puno lične i porodične sreće, uspjeha na nimalo lakom putu, vašeg razvoja, mijenjanja sebe i društva u kojem živimo. Nemojte biti puki primaoci informacija nego ljudi čiju ćemo kreativnost i inventivnost pozdraviti i podržati.