Predsednik Crne Gore Milo Đukanović kazao je u Baru da je pitanje odnosa sa dijasporom uzdignuto na nivo najvišeg prioriteta izvršne i zakonodavne vlasti.

Prepoznata je potreba njegovog sistemskog uređenja po ugledu na visoko migratorne zemlje, rekao je Đukanović.

Piše: Biljana Dabić

O savremenom razvoju Crne Gore, istakao je Đukanović, svjedoči i novi državni odnos sa dijasporom.
-Crna Gora ide gdje je dijaspora, u EU, kazao je Đukanović na centralnoj svečanosti „Dani dijaspore-iseljenika“ koja je održana u hotelu Franca u Baru, u ponedeljak veče.

Predsednik Crne Gore je uručio nagrade istaknutim iseljenicima i organizacijama dijaspore koje Uprava za dijasporu dodjeljuje svake druge godine

Nagradu za očuvanje državnog identiteta i pripadnosti Crnoj Gori dobio je prof. dr Milenko Perović, nagradu za doprinos u oblasti kulture Veljko Bulajić, nagradu za doprinos u oblasti nauke prof. dr Nadežda Basara, nagradu za doprinos u oblasti diplomatije i promocije Crne Gore Refik Radončić, nagradu za doprinos u oblasti sporta Duško Ivanović, nagradu za dobročinstvo Kulturni centar Rumija i nagradu za unaprjeđenje privrednog partnerstva sa Crnom Gorom Veselin Mijač.

-Bezbroj je naših iseljenika i njihovih potomaka koji su uglednici u svojim domovinama, kojima se diči i njihova matična Crna Gora, rekao je Đukanović. Prema njegovim riječima, među ljudima crnogorskog porijekla sve je više filantropa, koji idu stopama čuvenog Rišnjanina Vasa Ćukovića iz Denvera, koji je svojom donacijom bitno unaprijedio cjelokupni zdravstveni sektor u Crnoj Gori.

Đukanović je kazao da se iseljavanje iz Crne Gore odvijalo vjekovima, pojedinačno i masovno, a siromaštvo je bilo u osnovi i jednog i drugog.
On je podsjetio da je u periodima dobrih odnosa između Cetinja i Beograda bilo masovnih preseljenja u Srbiju, kao i da je u raznim jugoslovenskim državnim aranžmanima, stanovništvo Crne Gore raseljavano u druge krajeve. Odlazilo se i u Tursku, SAD, Argentinu, kasnije u Australiju, Njemačku, Luksemburg, Švajcarsku, kao i druge zapadnoevropske države.
-Samo u Ameriku između 1903. i 1908. godine otišlo je oko 25 hiljada Crnogoraca, uglavnom mladića između 16 i 25 godina starosti. Polovina radno sposobnog stanovništva, ili oko deset odsto ukupne populacije, kazao je Đukanović.
Kako je naveo, te 1903. godine Jovo Hajduković iz Crmnice bio je među osnivačima grada Ferbenksa, i doprinosio da se Aljaska brže integriše u SAD.
Đukanović je kazao da je prošlo više od 150 godina od kada je Pedro Gojko, sin Geronima Gojkovića, prvog Crnogorca koji je 1798. doselio u Ameriku, osnovao prvu političku partiju u Portoriku, i 120 godina otkako je Džon Gregović, prvi Amerikanac rođen u Crnoj Gori, postao senator Nevade.
-Takođe, i 70 godina od izbora Majka Stijepovića za guvernera Aljaske, ali, i tek nešto više od 15 godina od izbora Horhea Kapitanića za predsjednika Vlade Argentine. Viktor Ljumović, čiji su i otac i majka porijeklom iz Crne Gore, poznati je američki pilot iz Drugog svjetskog rata, odlikovan više puta za preko 50 uspješno obavljenih bojevih misija. Kasnije je bio visoki dužnosnik CIA i NATO, rekao je Đukanović navodeći da je aktuelni državni tužilac Arizone Marko Brnović.

Đukanović je prošle godine u decembru prisustvovao u Buenos Airesu proslavi 200-godišnjice otkako su 9. decembra 1818. u provinciji Entre Rios upisani Mihailo Damjanović s Čeva i njegova supruga Jelena od Perovića iz Cuca, kao prvi doseljenici u Južnu Ameriku.
Đukanović je kao svijetle primjere humanosti i dobročinstva naveo i Fondaciju „Gusinje“ iz Njujorka, Zavičajno udruženje „Bihor“ iz Luksemburga, „Merhamet“ iz Njemačke, „Euro—Gusinje“ iz Njujorka, Kulturni centar „Rumija“ iz Čikaga, „Njegoš“ iz Sidneja. Predsednik Crne Gore nije zaboravio da pomene i Zadu Đurović di Maio iz Francuske, Ćazima Džaferovića iz Amerike, Refika Radončića iz Njujorka, Tuzanina Senada Đoković, Cetinjanina Blaža Sredanovića i mnoge druge.

-Crna Gora je, samo 13 godina nakon referenduma, nezavisna država, članica Ujedinjenih nacija, i svih ključnih političkih i finansijskih međunarodnih organizacija i institucija, članica NATO, u poodmaklom pregovaračkom procesu za članstvo u Evropskoj uniji, prepoznata kao važan faktor regionalne stabilnosti, zemlja dobrih vijesti sa Balkana, zaključio je Đukanović.

U ime domaćina manifestacije u Baru, predsednik opštine Dušan Raičević poželio je srdačnu dobrodošlicu brojnim gostima iz dijaspore širom merdijana, zvaničnicima Crne Gore, diplomatama...
-Izgradnja savremene Crne Gore neraskidivo je povezana sa našim iseljeništvom. U vremenima u kojima su se preplitala mnoga iskušenja, Crna Gora je uspjela da očuva međuvjersku i međunacionalnu matricu suočavajući se sa brojnim političkim i društvenim izazovima krajem prošlog i početkom ovog vijeka, ali nikada nije, niti će zaboraviti one koji su odlazili sa nadom u bolje sutra jer ni oni nisu zaboravili ovaj grad i ovu državu. Crnu Goru su nosili u srcu godinama i generacijama nakon odlaska, ali su znali u presudnim momentima za svoju državu da se upute nazad i pomognu opstanak Crne Gore, kazao je Raičević podsjećajući da je prije stotinu godina više od 1.000 ljudi mahom mladića došlo iz Amerike i Kanade da pomognu u 1.Svjetskom ratu.
-Tako je bilo i 2006.godine kada su prepoznali važnost istorijskog trenutka za obnovu crnogorske državnosti, kazao je Raičević ističući da je cilj savremene Crne Gore da se iz nje ne odlazi potrebom i da joj se vraća željom

U ime ovogodišnjih laureata zahvalila se prof. dr Nadežda Basara. 
-Naši napori jesu namjenjeni potomcima, ali su uvjek posvećeni precima jer njima dugujemo ono ko smo, a zbog drugih smo ono –šta smo. Ponosni smo što je Crna Gora jedna od onih država na svijetu koja na pravi način gleda na svoju dijasporu, poštuje i cijeni njene vrijednosti, kazao je dr Basara ističući da je Crna Gora osokolila dijasporu porukom da ne zaboravlja svoje ljude koji žive u drugim zemljama