Vijest za Crnu Goru i Srbiju- Baranka Aleksandra Đurović i Beograđanke Tamara Kamberović i Tamara Vićović, studentkinje Arhitektonskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, osvojile su treće mjesto na Evropskom studentskom takmičenju DOCE X DOCE Competition for Architecture Students.
Na stimulativnom takmičenju za studente iz cijele Evrope koje se bavi savremenim urbanim pitanjima učestvovalo je 500 timova sa 26 univerziteta iz 16 zemalja.
Piše: Biljana Dabić
Takmičenje organizuje španski Univerzitet u Granadi, treću godinu za redom. Prvi put učestvovao je i Arhitektonski fakultet čije su tri perspektivne studentkinje četvrte godine: Aleksandra Đurović, Tamara Kamberović i Tamara Vićović u jakoj konkurenciji, osvojile fenomenalno treće mjesto.
-Činjenica koja me je možda više obradovala od saznanja da smo se visoko kotirale na takmičenju, jeste podrška kolega. Ovo je i prvi korak ka kreiranju naših karijera sjutra, jer pored diploma, na cijeni su vannastavne aktivnosti, rezultati u ovakvim takmičenjima, kaže Aleksandra.
Treće mjesto- za prvo učešće na međunarodnom takmičenju sa zahtjevnim uslovima i ni malo lakim zadatkom - zlata je vrijedno
-Ovo je naš prvi zajednički konkurs koji smo radile. Još od drugog semestra druge godine smo imale želju da učestvujemo na nekm od takmičenja bilo na studentskim, ili na onim profesionalnim, ali problem je uvijek bio nedostatak vremena, s obzirom da je generalno za sve te konkurse potrebno izdvojiti izvjesno vrijeme (čak i po nekoliko mjeseci rada), kojeg najviše fali u periodu studija, a pogotovo kod nas na arhitekturi. Ovo je bila super prilika da se oprobamo u tome, baš zato što je vrijeme bilo ograničeno na 12 sati, i to nam nije puno remetilo studentsku svakodnevicu i obaveze, kaže Baranka Aleksandra Đurović.
Bilo je prilično izazovno. Vrijeme jeste bilo ograničavajući faktor, ali, Aleksandra objašnjava - studentima arhitekture, zbog velikog broja predmeta po godini, nije stran “rad u poslednjem trenutku” navikli su da rade pod pritiskom, i to nije predstavljalo veliki problem, naprotiv, često daje najbolje rezultate.
Takmičari su trebali za projektnu lokaciju na rijeci Limat u Cirihu predložiti rješenje koje ima za cilj da oživi ovaj dio grada, na inovativan i zabavan način, tako što nudi jedinstveno iskustvo vožnje rolerkosterom koji polazi iz obližnje željezničke stanice. Njegov put se nastavlja kroz zgradu koja ima istoriju dugo neriješene sudbine i koja je pretvorena u muzej, gdje bi posjetioci mogli da naprave pauzu prije nego što nastave vožnju kroz rijeku.
- Sama činjenica da se tema i lokacija čuvala do samog početka takmičenja, je s jedne strane bila zanimljiva, a sa druge je unosila malo nesigurnosti, da li ćemo imati dovoljno vremena da istražimo istorijat, kontekst, i sve što je potrebno da bi nakon toga odlučili šta će biti naša intervencija. Srećna okolnost je bio nedavni boravak koleginice Tamare Kamberović baš u Cirihu, pa nam je u mnogome pomogao i taj faktor, nekog ličnog utiska nakon posjete gradu, u pogledu formiranja predloga šta bi to moglo da oplemeni najveći grad u Švajcarskoj. Ipak je jedno gledati slike i mape, i čitati o gradu, a sasvim drugo, zapravo obići sve to, navodi Aleksandra.
Prema njenim riječima, kreator takmičenja- španski Univerzitet u Granadi , zajedno sa saradnicima je uradio super posao sa konkursnom dokumentacijom, u kojoj je bilo sve o istorijatu cijelog Ciriha, pa konkretno i tog ostrva i rijeke Limat koje je bila predmetna lokacija, kao i na kraju samog objekta koji je trebalo revitalizovati.
-Tako da smo od početka prva dva ipo sata provele upoznajući se sa zadatkom, čitajući, zapisujući ključne riječi, što bi trajalo mnogo više da nismo imale sve te informacije. Na fakultetu smo kroz četiri godine imali stvarno dosta grupnih projekata, što je super, jer smo naučili da se oslonimo jedni na druge i da damo sve od sebe za tim, i što smo nekako stekli neku rutinu što se podjele poslova tiče, jer svako ima neku stvar u timskom radu koji radi najbolje - bilo da je to tumačenje tekstova, modelovanje, dizajniranje samog rada, i slično. Zapravo, nakon čitanja je bilo najteže od sve te količine informacija, izvući neku nama najvažniju na kojoj ćemo bazirati projekat. Ali se ispostavilo da smo to jako brzo riješile i jednoglasno se složile, što nije uvijek slučaj, jer se arhitekta kao pojedinac uvijek nekako zalaže da njegova ideja bude izabrana. Nakon toga je uslijedila organizacija poslova, uigran smo tim, pa smo funkcionisale kao švajcarski sat! Zanimljivo je to da koliko god puta da smo radile zajedno, i ovaj put smo naučile poneštno novo jedna od druge, što smatram da je vrlo važna karakteristika timskog rada, ističe Aleksandra dodajući da je za nju ovo takmičenje bilo svakako veliki izazov.
-Izazov zbog nedostatka ovakvih takmičenja kod nas u Crnoj Gori. Mislila sam da nemam dovoljno predznanja i iskustva da se oprobam u nečemu ovakvom. Činjenica da smo mi uspjele da završimo zadatak, što smo ispoštovali sve što je traženo je samo po sebi bio ogroman uspjeh, bar meni. Jer sam samoj sebi dokazala da mogu sve, samo ako se dobro organizujem i istrajem u svojoj namjeri. Mislim da bi trebalo osmisliti slične konkurse kod nas, i to ne samo u našoj struci. Potrebno je angažovati mlade ljude da stvaraju, jer se bojim da se postepeno predajemo tehnologiji i društvenim mrežama i postajemo previše pasivni, što će biti ogroman problem sutra ako se takva praksa nastavi, kaže Aleksandra.
Ističe da je za nju ovo i nevjerovatno i važno iskustvo.
-Prvenstveno zato što je moje prvo angažovanje u svijetu arhitektonskih konkursa, i to što sam sa tim prvim projektom ostvarila nesanjani uspjeh,i istovremeno je ogroman vjetar u leđa. Jedno sam shvatila, da ako smo uspjeli ovo da odradimo za 12 sati, uspjećemo da se prilagodimo svim ostalim zahtjevima, i da ćemo naći vremena među ostalim obavezama da se posvetimo ovakvim stvarima jer uspjesi ne oplemenjuju samo nas tri, nego mnogo više ljudi, i institucija - naš Fakultet, naše gradove, škole, prijatelje, roditelje, rodbinu, sugrađane.. I to - radovanje i podrška drugih ljudi zbog našeg uspjeha - je još jedna nagrada uz ovu koju smo konkursom dobile, zaključila je Aleksandra Đurović studentkinja Arhitektonskog fakulteta Univerziteta u Beogradu.