Uprkos jasnim odredbama Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji o zapošljavanju lica sa invaliditetom, ove osobe na podučju opšptine gotovo da nemaju nikakva prava.
IZVOR: Dragan Stojanović, DAN
Prema riječima predsjednika organizacije slijepih za Bar i Ulcinj Veska Joketića, ovo je veliki problem za članove njihove organizacije.
„Razlozi su višestuki. Prvo, ustanove nisu pristupačne za samostalno kretanje osoba sa invaliditetom, kako korisnika u invalidskim kolicima, jer ne postoje spuštene rampe za kolica, liftovi, tako i za osobe sa smetnjama vida, jer ne postoje staze vodilje ni u objektima ni na ulicama, odnosno na trotoarima. Takođe, ne postoje ni informacije na Brajevom pismu u ustanovama kao što su mape na kojima osoba sa potpunim gubitkom vida može da vidi kako izgleda prostor jednog objekta, kao i oznake na Brajevom pismu na svim vratima na kojima postoji informacija. Neophodno bi bilo da te informacije postoje i na Brajevom pismu. Uzrok su, nažalost, i predrasude koje nikako da se iskorijene iz svijesti poslodavaca. Često se smatra da ta lica nisu adekvatno osposobljena da odgovore zadatku poslodavaca“, kaže on, naglašavajući da, iako u Crnoj Gori ima
Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom, koji je u regionu najbolji, poslodavci, nažalost, ne zapošljavaju ova lica.
„Ovaj zakon omogućava poslodavcu koji zaposli lice sa invaliditetom, sa procentom oštećenja većim od 50 odsto, subvenciju zarade u bruto iznosu od 75 odsto. Zatim, ovaj zakon poslodavcu koji zaposli lice sa invaliditetom omogućava opremanje i prilagođavanje radnog mjesta tom licu, a za veći broj lica sa invaliditetom ovaj zakon predviđa i asistenta u radu, koji se takođe finansira iz Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje lica sa invaliditetom“, kaže Joketić.
Poslodavci, nažalost, rađe plaćaju kaznene poene zato što ne zapošljavaju ova lica, a sredstva iz tog budžeta na kraju godine se sva i ne potroše, i još uvijek nikome od nas nije poznato gdje ta sredstva završavaju.
Prema njegovim riječima, najviše lica sa invaliditetom zapošljavaju nevladine organizacije.
„U našem udruženju sam ja zaposlen kao lice sa invaliditetom. Organizacija slijepih za Bar i Ulcinj je pravi primjer u opštini koja je zaposlila jedno lice sa invaliditetom. Kad se govori o finansiranju nevladinog sektora i osoba sa invaliditetom, nema sigurnog finansiranja. Od 2010. godine Opština nije raspisivala konkurs za nevladine organizacije. Međutim, mi se uvijek kada je potrebno obratimo Opštini i dobijemo pomoć shodno njihovim mogućnostima. U poslednje vrijeme, istina, ova lica se bolje zapošljavaju nego ranije, ali to nije sigurno jer se nikad ne zna do kada će to lice moći biti angažovano. Ipak je bolje da se ta lica zapošljavaju u okviru drugih firmi koje imaju sigurno finansiranje. Na taj način bi se ta lica integrisala u širu društvenu zajednicu“, kaže on, dodajući da u Organizaciji slijepih za Bar i Ulcinj imaju devet nezaposlenih članova sa teritorije opštine.
„Imamo odličnu komunikaciju sa Biroom rada i sa Zavodom za zapošljavanje. U poslednje 2-3 godine naša organizacija se može pohvaliti tom saradnjom, jer unazad prije tri godine nije ni postojala ta saradnja. Zahvaljujući Zavodu za zapošljavanje Crne Gore, u okviru javnih radova u našoj organizaciji trenutno rade tri personalna asistenta, koji pružaju personalnu asistenciju članovima naše organizacije. Taj projekat traje od 1. septembra do 30. novembra, i zarade zaposlenih u cjelosti finansira Zavod za zapošljavanje. Ove godine smo za četiri mjeseca imali dva personalna asistenta, prošle godine za devet mjeseci dva asistenta, a pretprošle jednog asistenta na tri mjeseca. Problem koji tišti našu organizaciju je nedostatak jednog automobila da bi taj servis personalne asistencije bio još bolji. To je za nas gorući problem. Obraćali smo se na više adresa, ali još uvijek nemamo konkretne rezultate. Naši članovi se snalaze kako sami znaju kad treba doći, ili ih neko odvede ili plate taksi. Kada bi imali vozilo uvijek bi mogli da dovedemo članove i da im pomognemo u nizu njihovih potreba. Veliki je broj članova koji žive sami, ili sa bračnim drugom, starije životne dobi, a i jedno i drugo su u stanju tuđe pomoći“, kaže on i dodaje.
„U našem gradu je i dalje loše organizovana signalizacije na semaforima. Naime, zvučna signalizacija nije adekvatno urađena. Potrebno je postojeće semafore staviti u funkciju, a u narednom periodu razmišljati o zamjeni postojeće zvučne signalizacije, i raditi staze vodilje po trotoarima“.
Joketić dodaje da se novim Zakonom o zdravstvenoj zaštiti predviđa da su sve zdravstvene ustanove dužne da sve informacije učine dostupnim i putem Brajevog pisma osobama sa smetnjama vida.
„To je novina, i mi ovih dana radimo na tome“, kaže on.
Dostupnos informacija gorući problem
Joketić ističe da je informisanost, odnosno dostupnost informacija, gorući problem.
„Informacije nam nisu dostupne kako treba. Nemamo nijedan štampani medij na Brajevom pismu. SLijepim i slabovidim licima takođe nisu dostupni ni elektronski mediji, poput, recimo, televizije i veb sajtova, a u njima dostupnom formatu, odnosno Brajevom pismu„ kaže Joketić.
