Nekazano iz Gradske kuće - Nikšić javlja...

Međunarodno udruženje književnih stvaralaca i umjetnika Nekazano održalo je promociju knjige "Sve prođe, al' ožiljak ostaje" nikšićke humanitarke Kostantine Vojinović, u prelijepom ambijentu Gradske kuće, Nikšić. Ovo je njena prva knjiga.
Moderatorsku ulogu večeri imala je Bojana Zindović, koja je stručno vodila program.
Gordana Sarić, jedna od recenzenata, prije svega je upoznala publiku sa udruženjem Nekazano i predsjednikom udruženja Labudom N. Lončarom, obzirom da je ovo bio prvi nastup udruženja Nekazano u Gradskoj kući.
U nastavku svog obraćanja govorila je o poznanstvu i prijateljstvu sa autorkom Vojinović, a nakon toga pročitala recenziju za ovu knjigu, iz koje izdvajamo:
“Piše Nina o svom idealnom svijetu, koji je samo za sebe izgradila i u koji se skrije kad se umori od realne stvarnosti. Uživanje je čitati to što piše. Emocije vladaju svemoćno, a čitaocu duša ostaje puna ljepote njenog pisanja. Nina iznenađuje svojom iskrenošću. Još nisam čitala nijedan tekst sa toliko ogoljene istine i iskrenosti. Ovo je priča njene duše, njene ogromne želje za ljubavlju. Njeno povrijeđeno srce plače i jeca, proždirano čežnjom za pravom i iskrenom ljubavi. Ninu hrani nada da će jednom, negdje, pronaći pravu ljubav, koja će izliječiti njene duboke rane razočarenja. A riječi se nižu kao biseri – crni, bijeli – biseri čežnje i nade.”
Kostantina se nakon ovih riječi izuzetno emotivno obratila publici, ne krijući sreću i zadovoljstvo zbog svoje knjige, a posebno zbog prisustva njoj dragih osoba koje su obilježile njen život.
Nakon toga pokušala je da pročita priču “Moja amajlija”, koju je posvetila Sarićki, ali su je savladale emocije, te je Anika Vuletić, pjesnikinja, to učinila umjesto nje, izdvajajući:
“Ona je dama u bijelom, ona je moja amajlija, živa, sa osmijehom koji može da uljepša najtmurniji dan. Oduvijek vjerujem da su ljudi sa takvom dušom kao ona najdragocjeniji darovi koje život može da donese. Ona ne piše samo riječi koje dodiruju dušu, ona je riječ, ona je ljubav. U njenoj prisutnosti osjećam sigurnost, kao da ništa na svijetu ne može da me povrijedi. Ne boji se da pomogne, da pruži ruku, čak i kada treba da da sebe za druge.”

Labud N. Lončar, u ulozi recenzenta i urednika izdanja, pozdravio je prisutne goste, ukratko ih upoznao sa udruženjem Nekazano, zahvalio se Gradskoj kući na gostoprimstvu, a autorki je uručio priznanje za doprinos pisanoj riječi i udruženju, kao i člansku kartu udruženja „Nekazano“.
Zatim je pročitao recenziju ove knjige, u kojoj između ostalog kaže:
“To nije obična knjiga. To je zbir priča u kojima će se mnogi prepoznati – bilo u situacijama, bilo u emocijama koje su opisane. Knjiga je autobiografska, a autorka ne krije ni najtanja osjećanja. Sjećanja na drage ljude, prijatelje, majku, nikšićke lipe i topole, miris jagoda... ali i ono što je karakteristično za današnje vrijeme – izdaju od strane onih kojima je pomagala u najtežim trenucima njihovog života. Kako i sama kaže u predgovoru, mnoge neće opisati, jer kada bi pisala onako kako treba – istinito – to mnogima ne bi bilo bezbolno. Bez tabua piše o prošlosti, o ljubavima koje su je oblikovale i o prebolijevanju istih.”
Mlade umjetnice Staša Mijušković i Jovana Šćepanović pobrinule su se za prijatan muzički dio večeri – Staša svirajući violinu, a Jovana pjevajući „a capella“.
Za njihov doprinos ovoj emotivnoj večeri Nekazano ih je nagradilo Zahvalnicama, koje su im uručile pjesnikinje Vinka Marstijepović Lerinc i Svetlana Milić, dajući im na taj način podstrek za njihov budući rad.
Za sve prisutne posebno emotivan bio je govor Ilije Bulajića, čovjeka kojem je Kostantina darivala bubreg.
Govorio je o samom upoznavanju i načinu na koji je došlo do toga da mu je ona donirala bubreg. Izuzetno jake emocije prevladavale su i kod njega i kod prisutnih, a on je to na sebi svojstven način prebacivao na šalu, uz par anegdota.
Pjesnikinje udruženja Nekazano – Anika Vuletić, Ana Ivančević i Danijela Šundić – kao znak pažnje prema autorki, publici su pročitale nekoliko priča iz ove knjige, ostavljajući prisutnima da sami nastave čitanje.
Kostantina se u kratkom i veoma emotivnom obraćanju zahvalila prisutnima:
„Dragi prijatelji, od srca vam hvala što ste bili dio promocije moje knjige Sve prođe, al' ožiljak ostaje. Vaša prisutnost, podrška i topli utisci učinili su ovo veče posebnim. Posebno mi je drago što sam uspjela probuditi emocije u vama. Bilo je divno vidjeti vas večeras u punoj sali. Zahvaljujem se izdavaču Nekazano, na čelu sa Labudom N. Lončarom, koji je ujedno još jedan recenzent, Gordani Sarić, recenzentu, kao i Iliji Bulajiću, koji je govorio o knjizi. Veliko hvala moderatorki Bojani, kao i učesnicama zabavnog dijela programa – mladoj muzičkoj zvijezdi Jovani Šćepanović i talentovanoj violinistkinji, maloj Staši Mijušković. Takođe, zahvaljujem se Gradskoj kući na ustupljenom prostoru i Dejanu Petkoviću na ozvučenju. Posebnu zahvalnost dugujem Aniki, Ani i Danijeli, koje su divno čitale moje priče i unijele u njih posebnu emociju. Vidimo se uskoro s novom knjigom – nastavkom ovih stranica koje će ubrzo ugledati svjetlost dana. Naravno, u izdanju udruženja Nekazano i urednika Lončara. Moram da vam kažem da sam, čim sam dobila knjigu od izdavača, odmah prodala 150 knjiga, a novac od te prodaje pokloniću jednoj porodici kojoj je on potreban.“
Labud N. Lončar na kraju večeri istakao je:
„Hvala još jednom Gradskoj kući na gostoprimstvu i pomoći da dođe do ove promocije. Hvala Konstantini što je prepoznala vrijednost udruženja Nekazano i, naravno, hvala nikšićkoj publici na posjeti.
Dodaću na kraju da je Ninina nova knjiga već u pripremi za štampu, u izdanju Nekazano. Hvala našim pjesnikinjama koje su svojim čitanjem približile publici dio priča iz ove emotivne i posebne knjige sudbina.“
Autorka je svim prisutnim gostima poklonila po jedan primjerak knjige, uz potpis, a druženje je nastavljeno u obližnjem lokalu uz prijateljski razgovor i dogovaranje za neka nova izdanja.