Iz velike zgrade u Ulici maršala Tita (zgrada gdje je bio Univerzitet “Mediteran”) često se, osim žamora dječjih glasova, u večernjim satima sa najvišeg sprata mogu čuti zvuci rock, jazz ili blues koncerta, ili još i češće koncerta klasične muzike…

Tu ustanovu Barani kolokvijalno zovu “Ruski Dom kulture”.

Nakon početaka ratnih dejstava na području Ukrajine i mobilizacije u Rusiji, mnogi žitelji ovih država napustili su zemlje – postali su, stručnim jezikom rečeno – relokanti. Ne postoji precizan broj koliko ih se obrelo u Baru, ali ta cifra nikako nije mala, što se da primijetiti i u običnoj šetnji ulicom, u školama, prodavnicama… 

Izbjeglički život nije lak, čak i ako si došao sa znatnom svotom novca, ili dobro zarađuješ odakle god da radiš. Potrebno se uklopiti u novu sredinu, prilagoditi navike, a mnogima je to teško išlo. Jedan od načina da se “počne ispočetka” bilo je i otvaranje coworking centra, u Ulici maršala Tita, a posebnu pogodnost za tako nešto predstavljala je činjenica da na prva tri sprata funkcioniše privatna “Adriatic Open” škola za Ruse, Bjeloruse i Ukrajince, pa su se stariji već poznavali jer su dovodili djecu na nastavu. Škola je po skandinavskom principu, šarena, vesela, sa puno lijepe i uljudne djece, sa izuzetno mnogo sadržaja prilagođenog naraštajima od vrtića do koledža. I ima sve licence, naravno. 

Na najvišem spratu, Yury Emshanov je našao mjesto za sebe. To je taj “Ruski Dom kulture”, pravim imenom Focuss.space.

Samom prirodom razloga dolaska u Bar, ali i jezičkom barijerom uslovljeni, relokanti iz Rusije, Ukrajine i Bjelorusije se u znatnoj mjeri druže unutar svog kruga ljudi. To je vjerovatno i razlog zašto niko od barskih novinskih ekipa do sada nije posjetio “Ruski Dom kulture”. Naša veza za ulazak bio je dobro poznati fotograf Sergej Zabijako, koji često fotografiše važne događaje unutar objekta. 

“Mnogi od onih koji su se preselili iz velikih gradova našli su se u neobičnim uslovima. Brojne su i neosporive prednosti Crne Gore, izvanredna priroda, susretljivi ljudi, bezbjednost, odličan internet, ali je za stanovnike metropole Rusije bilo normalno svakodnevno ići na predavanja, koncerte, predstave… Međutim, više od svega smo navikli da radimo u opremljenim kancelarijama – bilo u svojim kompanijama ili u coworking prostorima. Stigavši u Crnu Goru 2022. godine, supruga i ja smo imali potrebu za dobrim opremljenim ofisom, u kojem nas ništa neće ometati u radu. Tako se rodila ideja da otvorimo coworking kancelariju, ne samo za sebe, već i za one kojima je to potrebno.

U početku, agenti za nekretnine nisu mogli da ponude odgovarajući prostor. Zatim je direktor škole ‘Adriatic Open’ (škola u kojoj uče naša djeca) predložio da otvorimo tako nešto na 4. spratu zgrade. ‘Adriatic Open’ nije samo škola, već ujedinjujuća neutralna teritorija za relokante iz Ukrajine, Rusije i Bjelorusije – tj. za one kojima je ruski maternji jezik. Dakle, mnogi roditelji su potencijalno mogli postati naši klijenti, jer bi im bilo zgodno da dovedu djecu u školu i rade sprat iznad”, kaže za Bar Info Emshanov. 

Neočekivano, ističe on, arhitekte su predložile rješenje koje je omogućilo lako transformisanje coworkinga u salu za događaje, sa opremljenom scenom i garderobama, dobrim zvukom i scenskom rasvjetom. Tako je coworking, koji su nazvali Focuss.space, pored mjesta za rad, postao i mjesto okupljanja ruskogovorećeg stanovništva. Postao je centar kulturnih, obrazovnih i zabavnih događaja.

Focuss.space je na dva nivoa, i u oba su mini kancelarije sa opremom za rad ili radne površine. Centralni dio zauzima bina ispred koje su veliki pokretni stolovi, a taj se prostor adaptira u zavisnosti od događaja. Donose se i odnose stolice ili lazy-bagovi, namješta se ozvučenje i osvjetljenje… 

“Kod nas se redovno održavaju intelektualne igre, prekjuče je bila ‘Mozgobojna’ (‘Bitka mozgova’ – prim.aut.), pub kviz koji se održava u 276 gradova u 17 zemalja širom sveta, a koji kombinuje zanimljiva pitanja, izazove i muzičke fragmente kako bi se testirali znanje i brzina razmišljanja. Dajemo pozorišne predstave, drže se predavanja, organizovali smo i koncerte rock grupa. Svirao je bend ‘Vopli Vidopliassova’ (ukrajinska rock grupa sa devet objavljenih albuma – prim. aut), pa ‘Tequilajazz’, ‘Ligalize’… Sve ovo je postalo veoma traženo u rusko-govorećem okruženju”, objašnjava Emshanov. 

On ističe da stanovnici Bara rijetko dolaze u coworking, “možda zato što to nije aktuelno za njih, ili ne rade puno na daljinu (na primjer u oblastima grafičkog dizajna, IT ili reklame, što je najčešće u focuss.spaceu)”, ali bi organizatori dešavanja “izuzetno voljeli da se to promijeni”.

“Neki događaji mogu biti interesantni za lokalne stanovnike Bara, kao što su foto-sesije, laser tag, razni koncerti, događaji čiji jezik je muzika ili akcija. Za djecu organizujemo 3D planetarijum, da vide kako izgleda svemir, imali smo i tematsko veče o dinosaurusima… Sve su to pratila, na žalost, samo djeca iz Rusije, Ukrajine ili Bjelorusije, ali bi razumjeli i mladi Barani, znanje i zabava su univerzalni jezici. Naši klijenti nisu samo iz zemalja ruskog govornog područja, imamo ih i iz Srbije, Njemačke, Engleske… Vrata coworkinga su otvorena za sve”, kaže Emshanov. 

Posebno potencira projekat odrađen krajem marta ove godine, kada su omogućili korišćenje scene umjetničkim kolektivima koji rade u Baru.

“Nismo postavljali ograničenja, mogli su učestvovati i crnogorski kolektivi. Nadam se da će oni biti prisutni u većem broju i na budućim festivalima koje ćemo organizovati”, ističe Emshanov. 

“Namjeravamo da se nekako približimo jedni drugima. U bliskoj budućnosti planiramo da održimo mini festivale pjevanja, plesa, sviranja muzičkih instrumenata, takmičenje u karaoka pjevanju i da organizujemo otvorenu scenu za muzičare, kako lokalne, tako i relokante. Svi naši događaji su javni i najavljuju se na Instagramu ili Telegramu. Čak i ako su objave napisane na ruskom jeziku, sadržaj je lako prevesti jednim pritiskom tastera”, zaključuje Yuri Emshanov, osnivač coworking prostora Focuss.space.

Na kraju dodaje da je i sam muzičar, pijanista, te da najviše voli blues.
Autor: Željko Milović; photo Sergej Zabijako