Danas se navršava osam godina od osvećenja Sabornog hrama Svetog Jovana Vladimira u Baru.

Tim povodom, Svetu arhijerejsku liturgiju služio je NJegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski, Mitropolit crnogorsko-primorski i Egzarh sveštenog trona pećkog g. Joanikije, sa sveštenstvom i vjernim narodom.

Po čitanju Jevanđelja, Visokopreosvećeni Vladika se sabranom narodu obratio riječima besjede.

„Sabrali smo se u ljubavi Božijoj da molitveno proslavimo osmogodišnjicu osvećenja ovog Svetog hrama. Sjećamo se tih divnih i čudesnih trenutaka ovdje sa te divne i nezaboravne službe kada su nam ovdje bili veliki predstojatelji Crkava Božijih: Patrijarh jerusalimski Teofilo, Patrijarh srpski Irinej, predstojatelj Albanske crkve i predstavnici svih drugih pravoslavnih Crkava sa našim blaženopočivšim Mitropolitom Amfilohijem i sa mnogim sveštenstvom i narodom, dobrotvorima, graditeljima ovoga Svetoga hrama.

Tada smo imali ne samo osjećaj da smo mi, po milosti i daru Božijem učinili veliko i značajno djelo, da nam je to Bog dao kao dar da se objedinimo i da gradimo ovaj Sveti i veliki hram.

Nego smo i tada a i sada imali taj doživljaj da smo ispunili želje i molitve mnogih pokoljenja prethodnih koji su živjeli prije nas a koji su željeli da vide ovaj Sveti hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Jer pravoslavni hrišćani ovdje proslavljaju Svetog Jovana Vladimira kao zaštitnika ne samo ovog Hrama, već i grada i cijelog primorja.

I molitvama Svetoga Jovana Vladimira, mučenika koga je Gospod udostojio zbog njegove ljubavi, vjere, mučeništva i ljepote njegove duše koja je zasijala i ovdje na zemlji i ovdje na nebu, da nam svima bude ovdje zastupnik i ne samo nama već svim pravoslavnim hrišćanima i cijeloj Crkvi Božijoj. On je veliki Svetitelj i čudotvorac koga vjekovima slavimo i kako vrijeme prolazi njegova slava se sve više projavljuje. I projava njegove slave koga je Gospod udostojio, je ovaj Sveti hram pored mnogih drugih manjih i većih, ovaj je najveći kako doliči gradu Bar“, kazao je Visokopreosvećeni Mitropolit.

Govoreći o graditeljima Hrama, Mitropolit Joanikije je kazao da je blaženopočivši Mitropolit Amfilohije bio idejni tvorac i na čelu graditelja Hrama Svetog Jovana Vladimira u Baru:

„Blagodarimo Bogu koji je naše pokoljenje udostojio takve milosti da budemo graditelji ovog Svetoga hrama. A naš blaženopočivši Mitropolit Amfilohije nekoliko godina nakon završetka gradnje ovog Svetoga hrama, otišao je u naručje Božije. Sa dobrim djelima i velikim zaslugama i sa velikom ljubavlju prema njemu koju je narod gajio, uvidjevši njegove vrline, zasluge i mučeništvo.

Šta je sve pretrpio u svome životu a posebno od kada je došao u Crnu Goru? Sjetimo se samo onih dana šta je sve pretrpio, kada je postavio onu malu crkvicu na čelu Rumije? Tada mu je pripreman linč, prije svega medijski, a neki su željeli da se još nešto gore dogodi sa njim, ali ga Gospod izbavio tada i od mnogih drugih iskušenja.

Kao što je Sveti car David mnogo puta bio spasen od svojih neprijatelja tako je Gospod izbavljao našeg blaženopočivšeg Mitropolita, darivajuću mu pobjedu za pobjedom, a poslednju je izvojevao u vrijeme litija.

Kada se osvećuje hram taj dan osvećenja se pamti i obilježava. Najmanje što se čini i što je najvažnije i temelj svega ostaloga, jeste da se odsluži Sveta služba Božija. I događa se tako da svaki hram od većeg značaja ima i svoju slavu, svoga nebeskoga zaštitnika kao što ovaj Hram ima Svetoga Jovana Vladimira pa se isto tako obilježava i dan osvećenja. To je počelo od Hrama Hristovoga Vaskrsenja u Jerusalimu.

Poštujući taj blagosloveni običaj i na takav način se vezujemo za izvor naše Svete vjere, za Svetu zemlju, grad Jerusalim i Grob Gospodnji koji je izvor naše vjere, jer je postao izvor Vaskrsenja, slave, novog života i vječne radosti jer je Gospod pobijedio smrt i darovao nam novi život i učinio nas hrišćane saučesnicima svog Vaskrsenja i svoje vječne slave.

Neka bi dao Bog draga braćo i sestre da svake godine vršimo ovu svetu službu, ne samo da obnavljamo sjećanja jer je to malo za nas već i da se duhovno obnavljamo. Zato se i vrše spomeni i sabranja da se obnavljamo pričešćivanjem Svetim tajnama Hristovima, kroz zajedničku ljubav a tako se obnavlja i lično i napreduje lično. Ne može čovjek napredovati ako ne napreduje u zajedništvu i ako ne jača zajedništvo u bratskoj i Božijoj ljubavi i slozi.

Blagodarimo svim graditeljima počevši od blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija, pa do arhitekata, priložnika i svih graditelja. Sve ono što je lijepo, uzvišeno i čestito da pamtimo i ne zaboravljamo, da to pominjemo i da se potrudimo, da i mi nastavimo ono što su naši preci započeli sa pomoći Božijom, jer Božija milost ukrepljuje naše slabosti i daje nam snage da učinimo i više od onoga što smo mislili da možemo jer tako Bog želi da proslavi svakog koji se u ime njegovo trudi“, poručio je vladika Joanikije.

Protojerej-stavrofor i arhijerejski namjesnik barski Slobodan Zeković po otpustu, zahvalio se Mitropolitu Joanikiju na nadahnutom slovu i očinskoj ljubavi i pažnji a Mitropolit Joanikije je najavio mnogo veći sabor kada se navrši deset godina od osvećenja Hrama Svetog Jovana Vladimira u Baru.

Izvor: Mitropolija.com / Ljubica Vukićević / foto: Dejan Vukić