Lažne vijesti - put do loših odluka

Širenje netačnih informacija za posljedicu može da ima rast polarizacije u društvu, višak ekstremnih narativa, a manjak tolerancije prema različitostima, kao i smanjenje povjerenja u medije i novinare uopšte, kaže Damir Nikočević iz Agencije za elektronske medije. Darvin Murić iz redakcije Raskrinkavanje poručuje da edukacija ne može da ima pun potencijal, sve dok ne priznamo sebi da imamo problem, te zakonski i institucionalno ne krenemo da se borimo protiv dezinformacija
Izvor: Vijesti / autorka Damira Kalač
Garantujem da će svaka osoba iz Podgorice zaražena gljivicama na noktima moći naručiti preparat protiv gljivica sa 50 odsto popusta i prestati trovati svoje tijelo. Ta rečenica, koja se pojavljuje u tekstu ispod regularnog sadržaja na portalima i etabliranih medija, pripisuje se Sanji Arsić, doktorici na Regionalnoj dermatološkoj klinici u Podgorici.

I najednostavnijom pretragom interneta, može se doći do informacije da niti je Sanja Arsić doktorka, niti u Podgorici postoji Regionalna dermatološka klinika. Ipak, nemali broj korisnika povjerovaće u plasirani sadržaj, a neki među njima čak će popuniti upit na kraju spornog teksta i iskoristiti navodni popust za “čudesni preparat”...

Kreiranje dezinformacija izuzetno je profitabilno, jer je moguće manipulacijama oglašivačkih algoritama zaraditi dosta novca, podsjećaju iz Instituta za medije Crne Gore (IMCG) na izjavu iz 2018. godine jednog od predsjednika Facebook društvene mreže.

“Adam Moseri je tada priznao da većina dezinformacija na platformi Facebook nastaje zbog novca, a ne zbog ideologije”, kaže Olivera Nikolić.
Iz IMCG, portala Raskrinkavanje.me i Agencije za elektronske medije (AEM) za “Vijesti” govore o posljedicama širenja lažnih vijesti i dezinformacija, kao i neophodnim mjerama za suzbijanje širenja takvog sadržaja.

Šta su lažne vijesti?
“Prema metodologiji Raskrinkavanja koja je razvijena u saradnji sa fakt-čekerima iz regionalne SEECheck mreže, lažna vijest je definisana kao originalni medijski izvještaj (u potpunosti proizveden od strane medija koji ga je objavio) koji u sebi sadrži činjenično pogrešne tvrdnje ili informacije. Dalje, za sadržaje koji se ocjenjuju kao lažne vijesti može se pouzdano utvrditi da su kreirani i diseminirani sa namjerom da dezinformišu javnost, to jest da tvrdnju koja je u potpunosti lažna predstave kao činjenicu”, kaže glavni i odgovorni urednik tog portala Darvin Murić.

Murić dodaje da se, u odnosu na lažne vijesti, u redakciji Raskrinjavanja češće srijeću sa dezinformacijama, odnosno manipulacijama, sadržajem koji je miks tačnog i netačnog sadržaja, u koje je publika, pojašnjava on, upravo zbog tog dijela koji je tačan, sklonija da povjeruje.

“Takođe, čest oblik dezinformisanja građana su i teorije zavjere, odnosno tvrdnje koje su neistinite, ali u isto vrijeme neprovjerljive ili teško provjerljive. To su one najluđe stvari koje vidite na internetu i u medijima - čipovanje kroz vakcine, seizmička oružja i drugi plodovi mašte teoretičara zavjere”, dodaje Murić.

Govoreći o tome koji su najčešći oblici lažnih vijesti, Damir Nikočević iz AEM kazao je da su to oni sa bombastičnim klikbejt naslovima, koji na senzacionalistički način pokušavaju da privuku pažnju korisnika.

“A često takvi naslovi ne odgovaraju stvarnom sadržaju teksta. Manipulacija slikama i video sadržajem jedan je od sve češćih problema. U posljednje vrijeme smo svjedoci kampanje u kojoj se zloupotrebljavaju javne ličnosti u regionu kako bi se poslala poruka o navodnim vanrednim efektima za zdravlje starije populacije. Sve češće se i parodijski sadržaj na društvenim mrežama interpetira kao stvarna vijest, a koja dobija i viralne razmjere ukoliko se nekontrolisano širi”, rekao je on, dodajući da to može da predstavlja posebnu opasnost za one sa nedovoljnim nivoom medijske pismenosti.

Kako se šire?
Kreatori lažnih vijesti koriste različite strategije kako bi njihove priče izgledale vjerodostojno, a njihov dobar plasman kod publike, prema riječima Murića, omogućava uigranost i koordinacija:

“Na primjer, ruska propagandna mašina je tako dobro koordinisano i spremno ušla u agresiju na Ukrajinu da se u prvom mahu bilo nemoguće odbraniti. Bezbroj naloga na društvenim mrežama i platformama poput Telegrama koordinisano plasira i dijeli neistine uz dobro uvježbane jezičke konstrukcije. Tu imam i medijsku mrežu koja je maksimalno kontrolisana, svi ‘njihovi’ mediji objave istu lažnu vijest u samo nekoliko minuta. Slično djelovanje vidjeli smo u nekim predizbornim kampanjama u Crnoj Gori, a u pitanju su bili mediji iz susjedstva. Lažna vijest se kreriala na pojedinim nalozima i grupama na društvenim mrežama, a tabloidi su je koordinisano objavljivali skoro u isto vrijeme uz prekograničnu pomoć lokalnih nacionalističkih portala”.

Tokom ljeta, na društvenim mrežama i internet prostoru Crne Gore pojavljivale su se objave u kojima se zloupotrebljavaju imena i fotografije javnih ličnosti, institucija. Tako je, naprimjer, iskorišćen vizuelni identitet Crvenog krsta, sa pozivom korisnicima o navodnom socijalnom programu i pomoći za one sa bolovima u zglobovima.

Nikočević pojašnjava da lažne vijesti sve češće imaju prilično profesionalnu grafičku i tekstualnu obradu, “čime se pokušava postići da vijest izgleda legitimno”.

“Jedna od taktika jeste plasiranje dezinformacija kroz miješanje istinitih sa lažnim informacijama uz uključivanje segmenata koji mogu izazvati snažnu emocionalnu reakciju što ima za cilj dodatno zbunjivanje javnog mnjenja”.

Naslovi često ne odgovaraju sadržaju teksta.
On dodaje i da društvene mreže omogućavaju i kupovinu lajkova, dijeljenje i širenje komentara kroz organizovane botove, što je, kako je kazao, još jedna od strategija koja u konačnici ima za cilj da stvori utisak da mnogi ljudi vjeruju i podržavaju neku objavu ili priču na društvenim mrežama.

Problem društvene mreže, neregistrovani mediji...
Iz redakcije portala Raskrinkavanje kazali su da društvene mreže i predstavljaju primarni izvor dezinformacija i da je to rijetko slučaj kad su u pitanju tradicionalni mediji, sa jasnom uredničkom strukturom. Lažne vijesti, kako dodaju, građanima na dnevnom nivou “serviraju” i neregistrovani, neregulisani mediji, a i njima su za širenje takvih informacija platforma društvene mreže.

“U Crnoj Gori, dezinformacije u medijima i borba protiv njih nisu definisani ni u jednom zakonu, dakle, može da radi ko šta hoće i da laže građane kako želi, bez ikakvih posljedica. Još je gore sa društvenim mrežama koje apsolutno niko ni ne pominje, iako Evropska unija (EU) već reguliše to kroz Akt o digitalnim uslugama. Nejasno je šta treba da se desi da bi naše institucije priznale da imamo problem sa dezinformacijama i krenule da zaštite građane”, kaže Murić.

Da se odgovornost za širenje dezinformacija dominantno vezuje za internet i društvene mreže, pokazao je i nalazi fokus grupa u okviru istraživanja javnog mnjenja “Medijska pismenost u Crnoj Gori”, koje je AEM realizovala, uz podršku Misije OEBS-a u Crnoj Gori.

“Prepoznato je kako preuzimanje neprovjerenih sadržaja, poznato i kao ‘copy-paste’ novinarstvo, od strane različitih izvora, posebno internetskih publikacija, može stvoriti iluziju kod čitalaca da je vijest tačna, upravo zbog njene raširenosti”, kaže Nikočević iz AEM.

Dezinformacije vraćaju i zarazne bolesti
Govoreći o posljedicama koje širenje lažnih vijesti ima na društvo i pojedince, Murić je rekao da je dovoljno ukazati na to da se zbog dezinformacija o vakcinama vraćaju bolesti koje su iskorijenjene u prošlom vijeku, poput morbila.

“Svako ko pogleda statistiku o vakcinaciji djece, vidjeće posljedice dezinformisanja, to izgleda ne vide samo oni koji treba prvi na to da reaguju”, rekao je on.

Nikočević iz AEM dodaje da je posljedica ta da lažne vijesti utiču na javno mnjenje, dezinformišu javnost koja potencijalno može donositi odluke na osnovu netačnih informacija.

“To za posljedicu može imati rast polarizacije u društvu, višak ekstremnih narativa, a manjak tolerancije prema različitostima, kao i smanjenje povjerenja u medije i novinare uopšte”, rekao je on.

Sa mladima teško, sa starijima još teže
Na pitanje o tome koji su najbolji načini za edukaciju javnosti o prepoznavanju lažnih vijesti, Murić je kazao da se za početak treba priznati da problem postoji.

“Dok ne priznamo sebi da imamo problem, zakonski i institucionalno ne krenemo da se borimo protiv dezinformacija, mislim da edukacija ne može imati svoj puni efekat. Kako da naučimo djecu šta je dezinformacija kada se ona ne pominje ni u jednom zakonu i ako oni koji ih sa namjerom plasiraju to mogu nesmetano da rade? Medijska pismenost u školama je svakako dobra ideja, ali opismenjavanje djece bez da ih zaštitimo od dezinformacija i uticaja, ne može ostvariti željeni cilj”, rekao je on i dodao da je za stariju populaciju situacija još gora, jer “njih ne možemo vraćati u škole, moramo učiniti da što manje lažnih vijesti dolazi do njih”.

Novinarstvo sa integritetom kao odgovor
Na upit o tome koje su odgovornosti medijskih kuća i novinara u prevenciji širenja lažnih vijesti, Murić poručuje da, iako dezinformacije evoluiraju, odgovornost medija oduvijek je ista: “Pošteno novinarstvo uz poštovanje standarda”.

Nikočević dodaje da je, iako je medijski sistem postao mnogo podložniji širenju dezinformacija, mogućnost provjere informacija podjednako jeftina i pristupačna.

“Provjera činjenica, jasno navođenje izvora informacija, informisanje javnosti o metodama prepoznavanja lažnih vijesti, poštovanje osnovnih profesionalnih standarda i etičkih principa, sloboda izražavanja, uz to da se tom slobodom ne krši pravo drugoga, jednom riječju, novinarstvo sa integritetom i kredibilitetom, to je ključni je odgovor na širenje dezinformacija i lažnih vijesti”, poručio je on i dodao da “je to obaveza, ne samo medijskih kuća i novinara, nego i svih ostalih društvenih aktera koji su zaduženi za ovu oblast”.

Lekcije iz medijske pismenosti za sve uzraste
U cilju jačanja medijske pismenosti, AEM sprovodi različite kampanje, a mnoge aktivnosti, kaže Nikočević, naslanjaju se upravo na istraživanje “Medijska pismenost u Crnoj Gori”, koje je pokazalo da među građanima (92 odsto) postoji skoro apsolutna saglasnost da je medijska pismenost od velike važnosti.

“Međutim, 62 odsto ispitanika ocjenjuje medijsku pismenost građana Crne Gore kao lošu, a razumijevanje interneta i društvenih mreža čini se na nedovoljnom nivou”, rekao je on i dodao da su u 2024. realizovane različite aktivnosti - predstave i radionice, da je nakon verzija na na crnogorskom, albanskom i engleskom, objavljen priručnik “Medijska i digitalna pismenost” i na romskom jeziku.

Predstavljen je i strip “Sajber sa sajberom”, kao i istoimeni crtani film posvećen jačanju medijske pismenosti kod djece. Osim što je emitovan na šest različitih TV stanica, taj crtani, dodaje Nikočević, dostupan je i na YouTube kanalu Agencije, kao i na društvenim mrežama Agencije za elektronske medije i Medijska pismenost u Crnoj Gori.

Kampanja koja se odnosi na medijsku pismenost starijih realizuje se tokom jeseni, a u planu je i objava Priručnika o internetu i društvenim mrežama za treću životnu dob. Priručnik će pratiti video tutorijali za odrasle, sa ciljem jačanja zaštite u medijskom i digitalnom okruženju.

Svi materijali koji se odnose na medijsku pismenost mogu se naći na namjenskom sajtu www.medijskapismenost.me.

Uhvatiti korak sa EU
Tehnologija često omogućava kreiranje lažnih vijesti i informacija, ali može i da bude korisna kako bi se utvrdili slični sadržaji.

“Postoje alati koji su prosti za korišćenje, poput obrnute pretrage fotografija, gdje korisnici mogu utvrditi kada je fotografija nastala i staviti je u pravi kontekst. Postoji Guglova baza fakt-čekova, gdje preko ključnih riječi možete naći članke svih svjetskih fakt-čekera u kojima su razobličene dezinformacije. Takođe, postoje sajtovi poput AI or nota, u koje ubacite fotografiju i oni vam kažu da li je kreirana uz pomoć vještačke inteligencije”, poručuje Murić.

Nikočević iz AEM dodaje da je “nova kultura komunikacije iznjedrila i nove načine borbe protiv lažnih vijesti”.

“Crna Gora u tom domenu kaska za naprednim praksama na nivou EU. EU koristi napredne algoritme i vještačku inteligenciju za automatsko prepoznavanje dezinformacija na društvenim mrežama, kroz saradnju sa velikim platformama”, kazao je on.

Saradnja sa velikim platformama poput META, Google i X je, kako je dodao, omogućena kroz Akt o digitalnim uslugama (Digital Service Act - DSA).

“To je uredba koja se primjenjuje u članicama EU, što Crna Gora još nije. U tom kontekstu, Crnoj Gori slijedi još koraka na tom putu i izazova, a mi u Agenciji smatramo da u implementaciji evropskih akata i praksi moramo biti mnogo brži”, poručio je Nikočević.

Nedorečeni samoregulatorni mehanizmi, društvene mreže van zakona
Crnogorsko zakonodavstvo pruža okvir za borbu protiv lažnih vijesti kroz definisanje odgovornosti medija, pravo na odgovor, regulaciju sadržaja, etičke smjernice za novinare, te edukaciju i podizanje svijesti među građanima, navodi Nikočević.

“Međutim, to nije dovoljno, i neophodan je sistemski odgovor na izazove koji su, nažalost, postali dio naše svakodnevice”.

Značaj samoregulacije i poštovanje profesionalnih standarda u novinarstvu su, dodaje on, od ogromne važnosti.

“Osim što se time sužava prostor za širenje lažnih vijesti, time se povećava i povjerenje javnosti u rad medija. Nedorečenost samoregulatornih mehanizama u Crnoj Gori predstavlja poseban izazov na čijem je prevazilaženju potrebno uložiti dodatne napore”, kazao je on.

Podsjeća da u Crnoj Gori ne postoji zakonski okvir koji reguliše i društvene mreže, te da AEM nije nadležan u tom dijelu.