Čitateljka piše...

Niz poluklizave kaldrme Starog Bara, polako, divna lica turista, djece, starih mladih , uz kaldrme niz kaldrme, i nešto mi " ubode oči " , a to nešto bijaše nešto ispod čovjeka, ispod ljudskog roda, ispod časti i obraza.
Ni manje ni više obješene majice sa natpisom Ratka Mladića , uz svo herojstvo i veličanje njega samog .
Sloši mi se, smuči mi se...krenuh dalje niz onu kaldrmu, pogledah i čovjeka koji prodaje....jedno drugom sve pogledom rekosmo, još jednom okrenuh se , da ga eto tek onako zapamtim, shvatio je, njemu je odavno jasno, ali nama u valjda ljudskoj vrsti i dalje nije.
Kako je moguće, da je Bar kao multietnički grad, turistički grad, pun dobrih ljudi bez obzira na vjeru i naciju dozvolio da ovako nešto bude na javnom, popularnom, turističko mjestu, gdje rekoh da tom kaldrmom prodje i Mario, I Anka i i Danica i Branko i Omer i Aida....i treba da na taj način skladnost tri vjere i Starog Bara dočekaju .
Valjda, ne valjda , nego zasigurno Stari Bar ima šta da ponudi a ne ovaj komad platna i slike, a kroz to platno prošlosti...debele prošlosti.
Svi znamo čovjeka sa slike , nema se šta komentarisati dalje, svi sve znamo i neće istinu prihvatiti samo onaj koji ne vidi i ne čuje .
-preneseno integralno-