Javljaju najnovije vijesti koje, po običaju prenosimo integralno.

„Ljubav mladog mjeseca“ i „Svijetom pisani memoari“ promovisani u organizaciji udruženja “Nekazano”.
Međunarodno udruženje književnih stvaralaca i umjetnika "Nekazano" održalo je promociju knjige „Ljubav mladog mjeseca“ autorke Sanele Ramadanović Softić, kao i predstavljanje autorke Selene Seferović iz Čikaga i njene knjige „Svijetom – putopisni memoari“. Promocija je održana u holu JU Srednje ekonomsko-ugostiteljske škole Bar. Na početku večeri, predsjednik udruženja Labud N. Lončar zahvalio se prisutnima na posjeti, a posebno se zahvalio gošći ove večeri, Seleni Seferović, koja je doputovala iz Čikaga. Zahvalio se Srednjoj ekonomsko-ugostiteljskoj školi na pomoći pri realizaciji ove večeri, kao i djeci iz Osnovne škole "Jugoslavija", a zatim zamolio moderatorke da nastave sa vođenjem programa.

Moderatorke večeri bile su Ana Ivančević i Anika Vuletić, pjesnikinje udruženja Nekazano, koje su na briljantan način vodile i završile ovo veče. Gosti Nekazanog, pored ostalih, bila su i djeca iz prvog razreda JU Osnovne škole "Jugoslavija", koja su bila aktivni učesnici programa. Oni su u posebnom dijelu predstavljanja knjige „Ljubav mladog mjeseca“ govorili pjesme koje su spremili za ovu priliku, na oduševljenje svih prisutnih. Za takav nastup, Nekazano ih je nagradilo zahvalnicama za doprinos razvoju poezije i lijepe pisane riječi, a zahvalnice je uručila pjesnikinja Sanela.
Govoreći o knjizi „Ljubav zaljubljenog mjeseca“, recenzent ove knjige, Goran Radičević, potpredsjednik udruženja Nekazano, pročitao je recenziju, ističući: „Sanela, prateći odrastanje sopstvene djece i njihove dogodovštine, kao da proživljava novo djetinjstvo. Posle dvije knjige poezije, ovu treću odlučila je napisati djeci njihovim dječjim jezikom i emocijama. Ona zna da je radoznalost osnovni pokretač i pratilac odrastanja, da je igra jedan vid učenja i da djeca doživljavaju stvari i događaje kao novost. Zato je u ovim stihovima puno za nas odrasle neobičnosti. Poetesa raznovrsnom formom i tematikom u svojoj zbirci donosi djeci cijeli jedan novi svijet. Mašta, želje i realnost sve se prepliće u svojevrstan vijenac lijepih riječi. Podređujući rimu ritmu, ona najčešće koristi deskripciju bez suvišnih metafora koje bi uzrastu za koji piše bile teške. Djeca zato mogu lako da uživaju u njenim pjesmama i da prepoznaju motive, kao i da se poistovjete ili prepoznaju likove o kojima se piše. Stvorila je pjesme optimizma uz opisivanje emocija mladosti. Saneline pjesme za djecu su lirika šarenila, razdraganosti i ljubavi prema tim 'ljudićima' koji su sav naš život. Prava poezija za generaciju koja raste.” Radičević je nakon toga ispred udruženja Nekazano uručio Zahvalnicu autorki Ramadanović Softić.

Pjesnik i glumac Vladimir Cerović govorio je nekoliko pjesama iz ove, po mnogo čemu posebne zbirke, a pjesnikinja Ana Ivančević izvela je poseban performans govoreći pjesmu “Bolesni žabac”, animirajući mališane i oduševljavajući publiku. Pjesnikinja Anika Vuletić, u ulozi moderatora, upoznala je prisutne sa biografijom Sanele Ramadanović Softić, ističući činjenicu da je knjiga objavljena prije tačno godinu dana i da je Nekazano čekalo ovu priliku da je promoviše na pravi način. Objašnjavajući kako je došlo do štampanja ove knjige, Labud N. Lončar, urednik ovog izdanja, istakao je želju autorke da svojim pjesmama pozitivno utiče na djecu i sve one koji čitaju ovu knjigu, budeći u njima želju za stvaranjem. To je istakla, kao nekada kada je kao dijete šarala roditeljske knjige i zidove. Sama je crtala i objavila nekoliko crteža djece kao ilustraciju uz tekst pjesama, nesumnjivo pozivajući djecu da i sama budu kreativna i da oni nastave da na stranicama knjiga crtaju svoje crteže i svoje viđenje pjesme. Posebno je istakao da je Sanela vrijedan i odan član udruženja i da sprema novu knjigu koju će, naravno, objaviti Nekazano. Zahvalio se djeci Stefan Niković, Tamara Stanković, Teodora Mrđen, Abdrea Stanković, Merjem Đurđević, Nejla Adrović, Rejhan Softić, Nela Softić – iz OŠ Jugoslavija Bar i Ena i Edi Ćeman iz OŠ “Radomir Mitrović”, Berane. koja su na veoma simpatičan i dirljiv način uljepšala ovo veče i unijela radost u srca svih prisutnih. Moderatorka Ana dodala je interesantan podatak da je Sanela objavila tri knjige, a da je ovo prva njena knjiga koja je promovisana.
Sanela je obraćajući s prisutnima kazala: „Ova noć i vaše prisustvo su dokaz da se snovi ostvaruju, ako se u njih vjeruje. Mnogo puta sam bila sputavana od strane nastavnika, koji su umjesto da me podrže, govorili da sam pojedine stihove prepisivala iz tadašnjih školskih časopisa, ali ni tada nisu uspjeli da u meni ubiju ljubav prema pisanoj riječi. Jer, večeras, kad vidim sve ove osobe ispred sebe, koje su se uprkos svim svojim obavezama, sa zadovoljstvom odazvale mom pozivu, shvatam da su mi ti nastavnici zapravo i pomogli. Samim tim što su mi rezali krila, ona dječija, puna mašte i radoznalosti, natjerali su me da se još više trudim i da dokažem prvo sebi, a potom i drugima da ja to mogu, makar i do tog cilja išla putem punim prepreka. Na kraju, ta će žrtva biti put ka ostvarivanju želja i ciljeva.Jedan dječiji san, večeras, uvaženi gosti, postao je stvarnost, zahvaljujući vašem prisustvu i vašoj podršci, koju mi svakodnevno nesebično pružate, i koju ste vašim prisustvom i djelom dokazali i podijelili sa mnom sve ono o čemu sam godinama unazad težila.“
Anika je nastavila program pozivajući pjesnikinju Gordanu Srećković da prisutne upozna sa biografijom gošće Nekazanog – Selenom Seferović, što je ova i uradila čitajući zbilja impresivnu biografiju. Selena Seferović rođena je 1953. u Mostaru, magistar je filoloških nauka i radila je na Defektološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu na predmetima Fonetika, Dijalektologija i Akcentologija sa Opštom lingvistikom na smjeru za logopediju i surdopedagogiju. Bila je gost profesor u Kini gdje je predavala tada srpskohrvatski jezik vrhunskim kineskim doktorima koji su dolazili u Jugoslaviju nakon prvog susreta Tita i Fenga krajem osamdesetih godina kada su otpočeli svestranu saradnju. Potom je predavala i djeci naših stručnjaka i radnika u dopunskoj školi naše ambasade u Alžiru. Svoje novinske tekstove objavljivala je u nekoliko štampanih i elektronskih medija, bila zvanični prevodilac Ministarstva obrazovanja Čikaga i profesor u nekoliko čikaških državnih i privatnih škola sa specijalizacijama u nekoliko oblasti, kao i specijalnog obrazovanja. Osnovala je i vodila dvadesetak godina uglednu multikulturalnu i inkluzivnu Bosansku biblioteku u Čikagu u okviru regionalne državne biblioteke Conrad Sulzer, o kojoj je napisala istoimenu knjigu. Sa suprugom Dragoljubom nakon penzionisanja živi u Čikagu, Korčuli i Zemunu. Na ovu zbilja impresivnu biografiju, Lončar je dodao da je Selena nekada davno boravila u Baru i da je ovo njen povratak u Bar posle četrdeset godina. Dodao je da je Seferovićka i u Časopisu za književnost i umjetnost Nekazano br. 13 objavila svoju priču “Alžir - grad rođen iz mora” i pozvao Srećkovićku da je pročita, što je ova i uradila.
Nakon toga, Lončar je u ime udruženja poželio još jednom dobrodošlicu autorki Seferović, dodajući da je ista poklonila dvadeset primjeraka njene knjige koje će Nekazano podijeliti svojim članovima i prijateljima i dijelu večerašnjih gostiju. Ispred Nekazano, uručio joj je zahvalnicu za doprinos ovoj večeri. Nakon toga, moderatorka Anika Vuletić uručila joj je člansku kartu udruženja Nekazano, na šta je Seferović radosno reagovala. Zahvalila se i u svom dijelu večeri prvo pozdravila prisutne, a onda iznijela svoje impresije sa udruženjem i članovima Nekazano. Još u Americi je bila upoznata sa njima, ali tek dolaskom u bivšu Jugoslaviju, boraveći na Korčuli, Budvi i drugim gradovima, bliže se upoznala i izrazila želju da postane i sama član udruženja. Ovom prilikom prenijela je pozdrave prisutnima od mnogih članova i prijatelja Nekazano iz svih gradova kroz koje je putovala sa svojim suprugom Dragoljubom i ovom prilikom istakla da će se sa njim preseliti u Bar i da će nastaviti saradnju sa barskim pjesnicima i glumcima. Nakon toga, govorila je o svojoj knjizi “Svijetom – putopisni memoari” i najavila nova izdanja. Ispričala je nekoliko priča sa tih putovanja, ističući činjenicu da je neposredan kontakt i međusobno druženje, kao što Nekazano radi, jedini ispravan način življenja.

Govoreći o svojoj impresivnoj biografiji i karijeri, ponudila je da Nekazano knjige iz svog izdavaštva donira biblioteci “University of Illinois Urbana-Champaign University Library Slavic Collection” uz njenu asistenciju kako bi se ove knjige proučavale na Odsjeku za slavistiku, što je Lončar u ime udruženja oduševljeno prihvatio.
Zahvaljujući se gostima na prisustvu, pozvao je iste da autorkama čestitaju, ističući da i Sanela poklanja gostima svoje knjige uz potpis, ali da očekuje od njene rodbine da je časte jer ona to zaslužuje. Pozvao ih je da se zajedno – tradicionalno – fotografišu i pogoste raznim đakonijama koje je za ovu priliku spremila Sanela, posebno ističući domaću baklavu spremljenu na tradicionalni način. Druženje je nastavljeno u restoranu “Mornar” do kasnih večernjih sati uz prijateljsku priču.