Izvor: DNEVNE NOVINE, Alma LJUCA

Sudski izvršitelj odložio je iseljenje porodice Vujisić iz kuće u naselju Partizanski put u Sutomoru koja je nakon sudskog spora pripala Željezničkoj infrastrukturi. Iseljenje je pomjereno za tri mjeseca zbog lošeg zdravlja Mila Vujisića i njegove supruge Svetlane.

Porodica Vujisić još od 1998. godine živi u objektu koji je glava ove kuće Mile Vujisić dobio na korišćenje od ŽGP Beograd, firme u kojoj je radio punih 28 godina. Osamostaljenjem Crne Gore i imovina željeznice je 2011. godine podijeljena tako da je taj objekat pripao Željezničkoj infrastukturi Crne Gore. Nakon toga traženo je od porodice Vujisić da se isele iz objekta u koji su oni do tada ulagali, jer su, kako priča Mile, dobili samo četiri zida bez priključaka struje i vode.

"Meni je tada obećano da objekat mogu koristiti i kad odem u penziju i sve dok sam živ. Tada mi je dodijeljeno prizemlje objekta, dok je gornji sprat dobio još jedan moj kolega. Nakon njegove smrti taj sprat koristi njegov sin i nije mi poznato da li je Željeznička infrastruktura tražila i njegovo iseljenje. Mi smo objekat priveli namjeni, uložili znatna sredstva, legalno se priključili na elektro i vodovodnu mrežu i sve je bilo kako je i obećano do 2011. godine, kada je na čelu ovog preduzeća došao Zarija Franović. Tada sam dobio obavještenje da se iselim. S obzirom na to da sam ulagao u objekat, predložio sam da mi vrate sredstva koja sam uložio ili da mi dozvole da doplatim i otkupim moj dio. Na takvo kompromisno rješenje Franović nije pristao tako da sam pravdu tražio sudskim putem", objašnjava Mile početak njegove agonije koja je uticala i na njegovo zdravstveno stanje.

"Da jedno zlo ne dolazi samo, uvjerio sam se baš tada. Pored tog problema, razbolio sam se. Imao sam dijagnozu kancera pluća. Bolničko liječenje me spriječilo da pratim tok suđenja tako da sam uzeo advokata. Međutim, spor je izgubljen i sud donosi presudu da moram napustiti objekat. Ali kako i gdje? Pored toga što bijem bitku sa životom i što su mi neophodna velika finansijska sredstva za liječenje koje nemam, jer još nijesam ostvario penziju, primoran sam da napustim nešto u šta sam ulagao i nađam se na ulici bez krova nad glavom. Sličnog zdravstvenog stanja mi je i supruga. Djeca rade samo sezonski i na ivici smo egzistencije. Bruka", kroz suze priča najstariji Vujisić svoju muku.

Njegova supruga Svetlana kaže da su pokušavali da obustave njihovo iseljenje kroz molbe prema Centru za socijalni rad i Opštini. Tražili su pomoć i preko NVO sektora kako bi dobili makar pravnu pomoć jer nemaju mogućnosti da plaćaju advokate.

"Za razliku od direktora Centra za socijalni rad, Slobodana Đonovića, koji je slao dopise da nas poštede iseljenja, iz Opštine se niko nije udostojio da nas primi i sasluša našu muku. Nakon što smo upoznali sa našim slučajem i NVO "Mladi Sutomora" i oni su uputili dopis predsjedniku Opštine da nas primi. Alarmirali su i druge institucije koje rade na zaštiti ljudskih prava. Juče su nas posjetili i članovi Foruma mladih SDP-a iz Bara koj i će nam pomoći oko pravnih savjeta, što nam je značajno u ovom trenutku", ističe Svetlana koja nije krila svoje emocije.

Crna Gora je potpisnica Međunarodne konvencije o zaštiti ljudskih prava po kojoj se obavezala da štiti interese građana. U ovom slučaju i sličnim ovim, država je dužna da nađe modul po kojem bi bile zadovoljne obje strane i država i građani.

Što se tiče slučaja porodice Vujisić koji su spremni i na kompromisno rješenje, najbitnije je da se sačuva dostojanstvo ove sedmočlane porodice i pruži im se prilika koja ni u kom slučaju ne može da ošteti ovu državu koja je, pored svega, i dužna da to uradi.

Mi ovom prilikom pitamo aktuelnu vlast u Baru na koji način vodi socijalnu politiku ili to samo čini pred izbore, i da li mogu da se zanemare ovakvi slučajevi”, istakao je Dragan Vojvodić, predsjednik OO SDP Bar.

U kući, pored bračnog para Vujisić živi, i njihova kćerka, sin i snaha i njihovo dvoje maloljetne djece. Odrasli su na evidenciji za nezaposlene i to je ra zlog njihovog zajedničkog života u 72 metra kvadratna.

"Brzo će doći i 2. septembar kada će nam opet na vrata zakucati sudski izvršitelj. Šta da ra dimo onda ako se nas ne poštede? Neka znaju da ja živ iz ove kuće neću, a oni ako hoće neka na dušu nose dvije bolesne osobe koje su cijelog života radile i stvarale, neka dođu i izbace nas", ističe jedva govoreći, pedesetšestogodišnji Milo Vujisić.

Nakon što se Opštinskom odboru SDP-a Bar obratila za pravnu pomoć porodica Vujisić, oni su pozvali lokalnu vlast u Baru da učini napor da se ova, ali i druge porodice u stanju socijalne potrebe na vrijeme zbrinu, kako se ne bi došlo u situaciju da se iseljenje sprovodi u toku kasne jeseni ili zime.