Radonicu o prevenciji i upravljanju stresom na radnom mjestu organizovao je ADP-Zid, a uz podršku Ministarstva ekonomskog razvoja .

Voditelj radionice je bio predavač iz Beograda, Milan Radovanović, psihološki savjetnik, a radionica je održana u Podgorici.
Cilj radionice je, kako ističe organizator u pozivu „ da se polaznicima pruži podrška u prevenciji, prepoznavanju i savladavanju stresa i burnout-a, te ukaže na učinkovite tehnike postavljanja prioritetnih ciljeva i upravljanja vremenom koje je jedan od glavnih stresora današnjice“.
Teme koje su analizirane tokom radionice su: stres na radnom mjestu, razumijevanje nastanka i toka stresne reakcije, prepoznavanje dobrih i loših strategija za prevazilaženje stresnih situacija na radnom mjestu, uticaj stresa na efikasnost, produktivnost i zdravlje, posljedice dugotrajnog stresa i „burnout“ sundroma , kao i praktične preporuke za jačanje otpornosti na stres.
U radionici su učestvovale i predstavnice obrazovanja, profesorice iz osnovnih škola u Podgorici i Baru- Karmen Đikanović Trivundža i Ljiljana Milović. Razgovarali smo sa njima šta ih je motivisalo da se prijave i kakvi su njihovi utisci.

KARMEN ĐIKANOVIĆ TRIVUNDŽA: Poznato je da se posao prosvjetnih radnika nalazi na listi zanimanja koja izazivaju stres, posebno u vrijeme pandemije kada smo radili onlajn i bili izloženi obimnijim obavezama i zahtjevima. Svako se na svoj način borio protiv stresa koji je u izmijenjenim okolnostima rada bio veoma prisutan. ADP -Zid je otvarajući ovu temu javnim pozivom ponudio rješenje kako da to prevaziđemo pa smo rado prihvatile da učestvujemo. : Zanimljiv mi je bio sindrom „burnout“ (tzv. „pregorijevanje“), njegovi izvori i znaci, tj. simptomi. Od aktivnosti, interesantna mi je bila „Moj posao i moja budućnost“ u kojoj smo kroz tehniku vizualizacije pravili mape .
Dalje, s obzirom na činjenicu da sam licencirani trener/edukator Zavoda za školstvo i koautorka akreditovanog programa koji realizujem kroz obuke prosvjetnih radnika širom Crne Gore, najviše me je zanimao način rada , kako će predavač prezentovati ovu temu nama, učesnicima. Dopalo mi se što je primjenjivao raznovrsne metode,tehnike rada -od individualnog , rada u paru do grupnih vježbi. To je svakako doprinijelo dinamici i uspješnoj realizaciji radionice.

LJILJANA MILOVIĆ : Radionica je bila zanimljiva i korisna. Na početku rada napravljena je kratka anketa o očekivanjima učesnika . Ona su se odnosila na usvajanje novih vještina i tehnika koje će nam omogućiti rješavanje zahtjevnih poslovnih situacija u direktnoj komunikaciji. Kasnije smo upoređivali da li su naša očekivanja ispunjena. Zatim je bilo riječi i o porijeklu riječi „stres“ i njegovo povezivanje sa određenim profesijama i rangiranje na skali zanimanja. Razmišljali smo na ličnom planu koji su naši izvori stresa, otkrivali svoje načine kontrole stresnih situacija, a kroz rad u paru analizirali posljedice stresa (fizičke, psihološke ,porodične , profesionalne ...) . Priče iz realnih životnih situacija svakog od nas- najbolji su primjeri kako stres može da nas “pomjeri iz ležišta“ i utiče na naše zdravlje.

Meni se najviše dopala „Priča o četiri P. zida“-metaforički su to porodica , prijatelji, partner i posao . Predavač je istakao da bi svako od nas trebalo s vremena na vrijeme da analizira svoja „četiri zida“ i provjeri da li su ona u balansu. Jer , problem nastaje kada neki od stubova postane „prejak“. Dopala mi se ideja da smo u ovoj vježbi „Nacrtaj svoje stubove“ imali slobodu da se kreativno izrazimo crtajući svoje stubove sa svim pukotinama i zakrpama predstavljajući tako iskreno svoje slabe strane. Jer, realna slika o sebi i životu jedan je od uslova za bolje prevazilaženje stresa. Uspjela sam nakon obuke da napišem psihološku priču -moju trku sa vremenom otkrivajući kroz umjetnički izraz kako stres utiče na mene.

Profesorice Trivundža i Milović su se složile da su metode protiv stresa koje su im prezentovane na radionici zaista zanimljive (razgovor, šetnja, sport, vježbe disanja, joga, planinarenje, hobi, muzika, odmor, volonterizam , fizički rad, kreativno stvaralaštvo, manja upotreba digitalne tehnologije i dr.). i i da će neke prihvatiti u daljem radu. Na kraju radionice, one su učesnicima predložile svoj način prevazilaženja stresa, a to je ples . S obzirom na to da su dugogodišnje članice istog plesnog kluba koji ima kreativni program rada, smatraju da je ples efikasna tehnika opuštanja u upravljanju stresom . Imale su priliku da sa ostalim učesnicima radionice podijele svoja iskustva o tome kako je ples pozitivno uticao na njihov život i koliko uspješno može doprinijeti u borbi protiv stresa