Saborni hram Svetog Jovana Vladimira u Baru danas je toržestveno proslavio svoju slavu Svetog kralja Jovana Vladimira, nebeskog pokrovitelja i zaštitnika grada pod Rumijom.
Svetu arhijerejsku liturgiju služio je Njegovo preosveštenstvo Episkop budimljansko-nikšićki izabrani Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije uz sasluženje velikog broja sveštenstva iz Ukrajinske pravoslavne crkve Moskovske patrijaršije, Mitropolije crnogorsko-primorske, Eparhije raško-prizrenske i Eparhije budimljansko nikšićke.
Nakon Svetog pričešća i blagosiljanja slavskog kolača u čast Svetog kralja Jovana Vladimira, vladara Zete, riječima arhipastirske propovijedi sabranim vjernicima se obratio izabrani Mitropolit Joanikije koji je kazao da kada poslije hiljadu i više godina gledamo na život ovoga Božijega ugodnika vidimo da je on svojim životom izobrazio Hristov život. Naglasio je da su njegov život i djela, njegove riječi bile produžetak Jevanđelja Hristovoga:
“Ako je iko išao Hristovim stopama to je Sveti Jovan Vladimir. On je hristolika ličnost i hristolika žrtva i zato poslije toliko vjekova od njegove mučeničke končine imamo tako lijepo i uzvišeno sjećanje na njega. Zapravo to je hiljadu i više godina njegovoga blagodatnoga prisustva među nama i nebeskoga pokroviteljstva nad pravoslavnim hrišćanima i ovdje u Crnoj Gori, njegovoj Zeti, i u Albaniji, Makedoniji, kao i u ostalim pravoslavnim zemljama. Poštuju ga podjednako i Srbi i Grci, i Albanci i Bugari, a i ostali pravoslavni narodi slave takođe Svetoga Jovana Vladimira”, besjedio je vladika Joanikije.
Podsjetio je da je Sveti kralj Jovan Vladimir kratko poživio u ovome životu zemaljskome, ali je imao Hrista u sebi, u svome srcu:
“Bio je ispunjen vjerom i to ne samo da se nazivao pravoslavnim hrišćaninom u to vrijeme nego je primio božansku Hristovu svjetlost vjere pravoslavne i Hrista kao vječnu živonosnu, životvornu svjetlost u svoje srce. Tako da sav njegov život sagledavamo kroz tu jevanđelsku svjetlost. I kada je budući vladarom Zete bio zarobljen od moćnoga cara Samuila, on je sa Hristom bio u tamnici.”
Stradanju Svetog Jovana Vladimira svjedočila je i ćerka cara Samuila i zaželjela da sa tim vrlinskim čovjekom stupi u bračnu zajednicu i, podsjetio je vladika, izmolila od svoga oca da oslobodi toga sužnja. Govoreći o stradalnom i krstonosnom putu ovoga svetoga mučenika i njegove supruge Kosare, u monaštvu Teodore, Mitropolit Joanikije je kazao da oni kao supružnici treba da nam budu primjer:
“Oni su obrazac bračnoga života i ljubavi, vjernosti, od početka do kraja i slobodno ih možemo uvrstiti među zaštitinike pravoslavnog braka i porodice jer su bili primjer u svemu, a ponajviše u ljubavi jedno prema drugome, što je najvažnije jer ta ljubav pobjeđuje sve.”
Vladika je naglasio da se cijela istorija Zete, a kasnije i Crne Gore, odvija oko krsta Svetoga Jovana Vladimira kneza srpskog, a da je on, kao i Hristos, bio izdan od svojih bližnjih i na prevaru ubijen.
“Kao što se Hristos proslavio svojim krstom na golgoti i kao što je Hristov krst postao znak NJegove pobjede nad smrću, ne samo golgote raspeća nego i NJegovoga vaskrsenja, tako se i Sveti Jovan Vladimir proslavio krstom Hristovim. I ovaj krst Svetoga Jovana Vladimira, zbog njegovoga stradanja i vjere, zbog toga što je bio prožet sav silom Časnoga i životvornoga krsta, ima silu Hristovoga krsta i zato je čudotvoran. I zato cijela istorija Zete, a kasnije i Crne Gore, se odvija oko krsta i žrtve Svetoga Jovana Vladimira”, naglasio je izabrani Mitropolit Joanikije.
Objasnio je da je prisutni kult čojstva i junaštva u Crnoj Gori prisutan upravo od krsta Sv. Jovana Vladimira te da je bilo među našim precima mnogo mučenika i svetitelja koji su nastavili njegovim putem:
“Među njegovim naslednicima u mučeništvu pominjemo Svetoga Stefana Dečanskoga koji je takođe hristolika žrtva, ubijen od svoje vlastele, koja kako tade tako i danaske veoma lakoma i ne preza ni od čega da ostvari svoj plijen. I Sveti knez Lazar velikomučenik kosovski se takođe naslonio na primjer i žrtvu Svetoga Jovana Vladimira. NJih trojica u našem narodu se uvijek pominju zajedno kao vladari koji su bili u svakom momentu spremni da polože život svoj za krst časni i slobodu zlatnu, za Hrista Gospoda, za svetinju, za vjeru pravoslavnu.”
Mi hrišćani, kako je kazao vladika, treba da svojim životom, primjerom, svjedočimo, kao što je i Sveti Jovan Vladimir svjedočio, šta je prava i istinita vjera svuda i na svakome mjestu:
“Sveti Jovan Vladimir podizao je hramove i širio vjeru pravoslavnu, propovjedao i svojim djelima i svojim riječima, ali sve je to posvjedočio, potvrdio i zapečatio svojom žrtvom onda kada mu je na pravdi Boga bila glava odsečena. To je posvjedočeno i njegovim velikim čudom: svoju glavu je uzeo u ruke i nosio je, i on se evo slika sa svojom glavom kao i Sveti Jovan Krstitelj i Sveti knez Lazar”, zaključio je izabrani Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije, poručivši da je ta odsječena glava simbol pamćenja, vjere i žrtve.
Zablogodarivši novoizabranom Mitropolitu na njegovoj ljubavi i trudu, kao i Svetom arhijerejskom saboru SPC koji je na tron Svetoga Petra Cetinjskoga poslije blaženopočivšeg Mitropolita i oca našega Amfilohija izabrao vladiku Joanikija, protojerej-stavrofor Slobodan Zeković, arhijerejski namesnik barski, je kazao da nas je danas sve u ovoj svetinji sabrao upravo Sv. Jovan Vladimir “kao dobri domaćin i upravitelj i ovoga hrama i ovoga grada, da se ovdje osjećamo kao svoji na svome i da se radujemo jedni drugima, da se radujemo ljubavi Božijoj i ljubavi Svetog Jovana Vladimira koji nas sabira i grli kao svoju djecu”.
“Dragi vladiko, juče se navršilo 22 godine od kako ste hirotonisani za episkopa Crkve pravoslavne, na praznik Svetih ravnoapostolnih cara Konstanitina i carice Jelene u Cetinjskom manastiru. Poslije hirotonije prvu svoju arhijerejsku liturgijsku službu služili ste upravo na praznik Svetog Jovana Vladimira na ostacima drevnog manastira Prečista Krajinska”, rekao je prota Slobodan i kao podsjećanje na taj dan uručio izabranom Mitropolitu Joanikiju u ime sveštenstva i vjernog naroda na dar fotografiju sa te prve arhijerejske službe i vezenu ikonu Svetoga Jovana Vladimira.
U okviru „Dana Svetog Jovana Vladimira“ je u 18:30č Njegovo preosveštenstvo Episkop budimljansko-nikšićki izabrani Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije sa sveštenstvom služio večernju službu.
Nakon toga praznovanje je nastavljeno, kao i ranijih godina, tako što se je molitvama i silom Časnoga krsta blagoslovo grad Svetog Jovana Vladimira čij je on nebeski pokrovitelj i zaštitinik.
Izvor: Mitropolija.com / Vesna Dević- foto Dejan Vukić. Foto sa litije Labud N.Lončar