Dixieland 3

Osmočlani orkestar, jedan od rijetkih džez sastava koji je uspio da uspostavi diskografski i koncertni kontinuitet na našim prostorima, nije iznevjerio očekivanja publike, kojoj su ponudili priliku da iskusi nesvakidašnje putovanje kroz istoriju džeza, osjeti iskrenu emociju, uživa u šarmu svih članova ponaosob, ali da i sama učestvuje i podjednako doprinese muzičkom doživljaju, onako kako to samo džez omogućava publici koja ga sluša. Repertoar orkestra izveden u Baru, sastojao od kompozicija koje predstavljaju temelje džeza i diksilenda kao žanra, ali i savremenije kompozicije obrađene u tom maniru.


U ovom trenutku Dixieland orkestar je jedini te vrste na području celog Balkana. Samim tim, to je umetničko blago naših prostora i veliko nasleđe naših starijih kolega. To je nešto što je rukopis osnova džeza. Ono što smo mi pripremili za nekoliko posljednjih godina naših nastupa, što se odnosilo i na večerašnji repertoar u Baru, tiče se velikog jubileja – stogodišnjice džeza, odnosno stogodišnjice izdanja prve gramofonske ploče sa zvukom džeza. Tada je faktički džez i počeo da postoji, objasnio je Vladimir Racković, frontmen i član orkestra od njegovog osnivanja prije punih sedamnaest godina.
Mi zapravo ne znamo koliko su ti prvi koraci džeza uticali na muziku 20. veka generalno. To je prosto najvažnija kulturološka tvorevina 20. veka i iz nje je izrođeno mnogo toga. Kompletna estetika te epohe je verovatno nešto najbolje i najljepše što se dogodilo u domenu muzike, ali i domenu mode recimo, pa i kulture, dodao je Racković nakon sjajnog koncerta u Baru, kojim su pokušali publici da pruže sve ono najbolje što džez ima, pokušavajući pritom da ostanu dosljedni stilu i težnji da sviraju onako kako to izvode muzičari na trotoaru Nju Orleansa.
Orkestar na kraju koncerta nije skrivao zadovoljstvo reakcijom i iskrenošću publike, iskazujući želju da opet budu gosti Crne Gore, poručujući da samo treba da budu pozvani.

knjigovodja MCP

Ne igraj na Engleze

Dvorac kralja Nikole se u završnici januarskog programa zimske scene Barskog ljetopisa ponovo transformisao u malu pozorišnu scenu, na kojoj je ovoga puta prikazan komad Beogradskog dramskog pozorišta „Ne igraj na Engleze“.

Predstava za koju su karte, kao uostalom i za sve do sada igrane na zimskoj sceni, brzo rasprodate, dobro je prihvaćena, pa je glumački ansambl u četvrtak, 25. januara dobio gromoglasan, višeminutni aplauz publike, koja je stojeći, na kraju pozdravila glumačku ekipu.

Marko Živić, Ivan Tomić i Daniel Sič tumačili su uloge trojice urbanih tridesetogodišnjaka, „zaglavljenih“ već negdje na prvim životnim krivinama, opsjednutih sportskim klađenjem. Njihov najupadljiviji problem je, dakle, strast prema kockanju, koji pisac teksta Vladimir Đurđević i mlada rediteljka Staša Koprivica određuju kao „jedan od suštinskih zloduha ljudske prirode”. Šire sagledano, ispred gledalaca su ljudi koji se zapravo suočavaju sa ozbiljnim identitetskim pitanjima i problemima, iza kojih stoje višestruka nezadovoljstva i neuspjesi.

Taj problem imaju sve generacije. To su neke izgubljene duše koje recimo kladionicu vide kao put do brzog rešenja nekih problema. U stvari je to put kojim ne možeš nigde stići. Ljudi se prepoznaju sa tim momcima, koji su donekle promašili svoje živote spletom okolnosti, spletom ratova koji su im se dešavali, spletom nezavršenih fakulteta, nedovršenih ljubavi, spletom svega što je deo života. Moram da priznam da nas je Staša, kao i Vlada Đurđević koji je napisao bazni tekst, pustila nas da radimo, a potom nas kao reditelj samo pratila, što i jeste njen posao. Naše energije su se sklopile. Mislim da ta predstava traje jer je radimo s dušom i iskreno, kazao je glumac Marko Živić.

O tome koliko dugo ovaj komad živi govori i brojka koja premašuje 250 izvođenja na 3 kontinenta. Ubrzo nakon premijere u Beogradskom dramskom pozorištu, postala je hit-predstava, koju su, kako smo saznali, zavoljele više dame „jer im je ona omogućila da zavire u svijet muških i kumovskih odnosa“. Bliskosti predstave sa publikom doprinosi i intimna, kamerna atmosfera za igranje, kakva je bila na sceni u Dvorcu.

Ova predstava se najbolje oseća na malim scenama. Mi to i u Beogradu igramo na maloj sceni. Kada ode na nekih 400 mesta, ta se intima gubi. Intima traži mali prostor. Ja sam jako zadovoljan uslovima ovde. Na letnjem Barskom ljetopisu sam igrao davno i zato sam baš pitao kad su nas pozvali da gostujemo – otkud sad zimi, šta mi radimo ovde zimi? Potom mi je rečeno za zimsku scenu i da Festival traje cele godine, što je jako dobro, dodao je Živić.

Predstavom „Ne igraj na Engleze“ ušlo se u završnicu januarskog dijela programa zimske scene Ljetopisa, koja se nastavlja po istom principu rotacije i u februaru-saopštili su nam iz PR službe Barskog ljetopisa.

Luka Bar unutrašnji baner

67

U Dvorcu kralja Nikole otvorena je izložba „Običan malecki san“, crnogorskog slikara Milutina Obradovića, u okviru zimske scene Barskog ljetopisa. Izložbu u Baru, oko 25 slika rađenih u tehnici uljane boje na platnu, otvorila je istoričarka umjetnosti Anastazija Miranović podsjećajući da je Obradović jedini umjetnik na Balkanu dobitnik prestižne nagrade za savremeno umjetničko stvaralaštvo „Mikelanđelo Karavađo“, koja mu prošle godine dodjeljena u Rimu.

allegra

opstina bar

Cerovo

turisticka organizacija bar

enza home

vodovod bar

komunalno

regionalni vodovod novi

luka bar

AD Marina Logo

stara carsija

reklama

ave tours

fpep vertical

Klime Baković

djokic

Logo MPF

tobar