Nekazano objavilo knjigu poezije Ljiljane iz Zete.

Međunarodno udruženje književnih stvaralaca i umjetnika Nekazano objavilo je prvu knjigu poezije Ljiljane Lazović iz Mojanovića, Zeta.
U recenziji ove knjige, Labud N. Lončar, urednik izdanja, kaže:
„Ljiljana Lazović, kao što stoji u njenoj biografiji, od svoje pete godine živi s artritisom, koji ju je kroz život sputavao u ostvarivanju mnogih želja. Uprkos tome, ostala je jaka i nikada nije prestala vjerovati u svoje snove. Romantična i nježna duša, voli sve što mladi vole: poeziju, muziku, kuvanje, cvijeće, vez i mačke. Sanja o ljubavi.
Svoje prve ozbiljnije korake u poeziji napravila je objavljujući u časopisu za književnost i umjetnost Nekazano, a nastavila je da objavljuje u ostalim izdanjima udruženja Nekazano, zbornicima i na Međunarodnom festivalu ljubavne poezije Pjesnik – Svetionik. Zbog svoje bolesti često je ograničena u prisustvovanju kulturnim događajima, ali upornost i odlučnost omogućile su realizaciju i oblikovanje njene poezije u knjigu Budi tu, koja je sada pred nama.
Knjiga simboličnog naslova Budi tu objedinjuje pjesme nastale u osami – osami koju Ljiljana ne želi, ali u kojoj cvjeta prkos i ljubav, međusobno se dopunjujući. Ona čeka svoju ljubav jer vjeruje da je ljubav pokretač kosmosa. Ljubav je oslonac i nada, a u saradnji s vjerom postaje vječnost, što Ljiljana izražava stihovima.
S Ljiljaninim stihovima, svaki čitalac može pronaći dio sebe – onaj najljepši, najranjiviji i najiskreniji dio, koji uvijek iznova teži ljubavi i snovima.“
Književnik Slobodan Ristović, takođe kao recenzent, nadahnuto kaže: „Ništa kao samoća ne umije da razumije pitalice života. Ništa kao ona nije u stanju da bude na svakom mjestu i sa svima. Ona je neupadljiva i nenametljiva. Samoća je sama sebi sebična. Nije za svakoga pod ruku ni među ruke.
Malo kojeg pjesnika je ta muka mimoišla, ali ni muke nisu iste i one su spram njegove snage i hrabrosti.
Malo je pjesmarica u ovom nevremenu koje živimo, a da su pod ruku s ovom. Prije svega, ovdje nema ni jedne riječi, a kamoli stiha, da nije iscijeđen iz duše pune ugrušaka tužnih istina. Ne mogu a da se ne upitam – postoji li pjesnik sa srećnim istinama? Valjda ne postoji.
Pjesme su, kao i sve obloge i svi melemi, pokušaj da ublaže bol, a ne da naudimo mukama. Možda je ova pjesmarica baš to.
Ma kako bilo, Ljiljana je u njoj opisala mnoge, noseći terete naše da bi na svoj zaboravila. Nadam se da će neka naredna pjesma imati više sunca od mjesečine.“
Korice za knjigu uradila je Vesna Lazović, Ljiljanina sestra, i sama članica udruženja Nekazano, crnogorska estradna umjetnica koja pjeva Ljiljanine dvije pjesme: Mirisaće sve na cvijeće i Mi smo jedno drugom suđeni.

Biografija autorke
Ljiljana Lazović rođena je u Podgorici 1975. godine. Od svoje pete godine živi s artritisom, koji ju je kroz život sputavao u ostvarivanju mnogih želja. Uprkos tome, ostala je jaka i nikada nije prestala da vjeruje u svoje snove. Romantična i nježna duša, voli poeziju, muziku, kuvanje, cvijeće, vez i mačke. Sanja o ljubavi. Svoje pjesme objavljivala je u časopisu za književnost i umjetnost Nekazano, kao i u drugim izdanjima ovog udruženja.
Živi i stvara u Mojanovićima, Zeta. Budi tu je njena prva knjiga.